Sveti Ilija pripada malobrojnim starozavjetnim svecima koje rimska Crkva ima u svojim kalendarima. Potječe iz Tišbe Gileadske, brdovitog područja istočno od Jordana, pa ga zovu Ilija Tišbijac. Živio je u 9. stoljeću prije Krista. Bio je putujući prorok. Tad se, nakon Salomonove smrti, Izrael podijelio na Sjeverno i Južno kraljevstvo.
Ilija je živio u Sjevernom kraljevstvu, u vrijeme kralja Ahaba (875. – 854. prije Krista) i kralja Ahazje (854. – 853. prije Krista).
Energično se borio protiv poganskih kultova (Baalu i Aštarti) koji su se počeli širiti u narodu. Ilija je otvoreno napadao kralja Ahaba što je ostavio pravoga Boga Jahvu i poveo se za svojom ženom Izebelom, pogankom, kćerkom sidonskoga kralja.
U Bibliji se spominje da je sv. Ilija postio i molio u pustinji i činio mnoga čudesna djela, a osobito to da je osramotio i smaknuo Baalove svećenike, oživio sina majke udovici, itd. Sveti Ilija ima značajno mjesto u židovskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi. Slično je i s kršćanskom predajom u djelima svetih Otaca.
Primjerice, sv. Atanazije u Životu sv. Antuna pustinjaka ističe da “svi koji se zavjetuju na pustinjački život moraju uzeti kao pravilo i kao zaštitnika velikog Iliju te u njegovim djelima kao u ogledalu vidjeti kako treba da je i njihovo vladanje”.
‘Ocean bez granica’
Dakle, pustinjaci uzimaju sv. Iliju proroka kao uzor života i vladanja. Sv. Ivan Zlatousti u jednom svom govoru o svetom Iliji veliča njegovo siromaštvo ovim riječima: “Ilija ništa nije imao, pa ga ništa nije ni priječilo da se uspne na vrh kreposti; on je ocean bez granica”
Sv. Izidor ga naziva “velikim svećenikom i prorokom”. Njegovo svećeništvo izvodi iz žrtve što ju je prorok Ilija prinio Jahvi. Sv. Ambrozije Milanski svetog Iliju naziva “pročelnikom proroka”. Sveti Oci drže da Ilija nije umro, već da je uznesen na nebo, te da će
ipak umrijeti skupa s Henohom na koncu vremenā boreći se protiv Antikrista.
Ilija ništa nije imao, pa ga ništa nije ni priječilo da se uspne na vrh kreposti; on je ocean bez granica.
Jak monaški pokret u IV. stoljeću gledao je u svetome Iliji svoj uzor, osobito u njegovoj uzdržljivosti, siromaštvu, boravku u pustinji, postu i molitvi. Čak su ga nazivali i “svojim poglavicom”. Štovanje svetog Ilije veoma je rašireno u istočnim Crkvama, a na Zapadu ga veoma štuju oci karmelićani i karmelićanke, kao svog predvodnika i Oca.
Hodočasnici u Svetu zemlju sjećaju ga se naročito na brdu Taboru i Karmelu, gdje se i danas nalazi karmelski samostan i označena mjesta gdje je sv. Ilija boravio i prinio žrtvu pravom Bogu Jahvi. Svake godine na blagdan sv. Ilije, 20. srpnja, brdo Karmel posjećuju rijeke hodočasnika kršćana svih denominacija, a među njima bude i Židova i muslimana.
Zaštitnik cepelina i zrakoplova
Ime Ilija starozavjetno je svetopisamsko ime. Latinski i grčki oblik mu je Elias i otuda je došlo k nama. Izvorni hebrejski oblik glasi Elijjahu što znači “moj Bog je Jahve”. Kod nas se pojavljuje u više oblika: Ilija, Ilko, Iljo, Ilinka, Ilijana, Ikica, Ila, Ilonka i slično.
U slavenskom pučkom vjerovanju sv. Ilija zapovijeda kiši i gromovima pa se naziva “Ilija gromovnik”. Spomendan mu je 20. srpnja. Zaštitnik je cepelina i zrakoplova, od oluje, groma i vatre. Zaštitnik je i Đakovačko-osječke nadbiskupije i cijele Bosne i Hercegovine.
Nebeski je zaštitnik više župa u Hrvatskoj (primjerice, župe i Grada Metkovića) te više župa u Bosni i Hercegovini. Umjetnici, slikari i kipari prikazuju ga s gavranom koji drži kruh u kljunu ili s anđelom koji mu donosi kruh i vrč vode, a ponekad i kako se na vatrenim kolima vozi u nebo.