Da bismo ušli u ovo radosno zajedništvo, moramo pozorno slušati sve što nam Bog objavljuje. Moramo slušati ne "filtrirajući ništa", spremni djelovati na svaku riječ koju nam On govori. Ne možemo se nadati radosti kada biramo samo ono što je po našem ukusu ili ono što je kulturno prihvatljivo. Bit ćemo frustrirani u našem odnosu s Njim kada ga namjerno povremeno utišamo.
Nedavno sam razgovarao telefonom s mojim rođakom od osam godina koji je učio koristiti svoj prvi android mobitel. Pogrešno je isključio zvuk na telefonu tijekom razgovora i nije znao kako ga uključiti. Nije me mogao čuti kako mu govorim, ali čula sam ga kako mrmlja ispod glasa dok se uzaludno borio da uključi zvuk na telefonu, piše Catholic Exchange.
Dok sam razmišljao o tome koliko je bilo frustrirajuće što smo greškom bili utišani u našem razgovoru, palo mi je napamet da i mi obično namjerno stavljamo Boga nijemim kada ne želimo čuti od Njega. Utišamo Ga kada se bojimo onoga što bi od nas tražio. Ostavljamo ga nijemim kada želimo učiniti po svome. Ova sklonost da prigušimo Božji glas samo nas vodi u frustrirajući i bez radosti odnos s Njim.
Bog želi radosno zajedništvo s nama. Ovo je poruka koju svećenik Ezra ima za pobunjene Izraelce koji su se vratili iz progonstva: „Danas je dan svet Gospodinu Bogu vašemu. Ne budi tužan i ne plači… Ne žalosti se danas, jer radost u Gospodinu mora biti tvoja snaga.” Bez obzira na njihovu nevjeru Božjem zakonu u prošlosti i pogubne posljedice njihovih postupaka, Božja riječ ih nije osuđivala već ih je ponovno pozivala da u Njemu pronađu svoju radost i snagu.
Na ovo radosno zajedništvo poziva nas na tri načina. Kao prvo, budući da Bog želi da imamo radost u zajedništvu s njim, Bog uvijek govori svom narodu: “Sav je narod pozorno slušao knjigu zakona.” Narod ni na koji način nije utišavao Boga nego je slušao cijeli zakon kako ga je naviještao i objašnjavao svećenik Ezra. Ove su im riječi probole srce i ispunile ih kajanjem i tugom zbog njihove nevjere: “Jer sav je narod plakao dok je slušao riječi zakona.” (Vidi Neh 8,2-10)
Drugo, Bog uvijek sluša svoj narod: „Neka riječi mojih usta i misli srca moga nađu milost pred tobom, Gospodine, stijeno moja i otkupitelju moj.” (Ps 19) Naše zajedništvo s Bogom nije monolog o Božjoj ili našoj vlastitoj strani. Bog uvijek govori i uvijek nas sluša. On ne sluša samo riječi koje mu govorimo, već sluša i naše misli, želje i čežnje.
Ne možemo se nadati radosti kada biramo samo ono što je po našem ukusu ili ono što je kulturno prihvatljivo.
Treće, Bog uvijek djeluje u životu svoga naroda. Isus je osnažen Duhom i poslan u misiju da djeluje u našim životima „Duh Gospodnji je na meni, jer me pomazao da donosim radosnu vijest siromasima… da naviještam slobodu zarobljenicima i slijepima, da pustim potlačene na slobodu.” Bog djeluje kako bi nas oslobodio od stvari koje nas ometaju u ispunjavanju Božje volje u našim životima i pronalaženju istinske radosti u Njemu. U Isusu Kristu Bog nikada nije besposlen u našim životima.
Da bismo ušli u ovo radosno zajedništvo, moramo također prvo pozorno slušati sve što nam Bog objavljuje. Moramo slušati ne filtrirajući ništa, spremni djelovati na svaku riječ koju nam On govori. Ne možemo se nadati radosti kada biramo samo ono što je po našem ukusu ili ono što je kulturno prihvatljivo. Bit ćemo frustrirani u našem odnosu s Njim kada ga namjerno povremeno utišamo.
Također moramo iskreno razgovarati s Njim. Budući da nas Bog nikada neće isključiti, ni mi ne smijemo biti nijemi u svom stavu prema Njemu. Moramo mu iznijeti svoje misli i želje, bez obzira na to koliko je neugodno ili koliko one bile neprikladne. Bit ćemo zaprepašteni koliku radost dobivamo od ovog brutalno iskrenog iznošenja naših misli Bogu.
Konačno, i mi moramo dati Bogu priliku da djeluje u našim životima i oslobodi nas. Ne možemo se osloboditi bez obzira na dobre namjere i motive koje imamo. Sloboda je nešto što Bog čini ako smo ispravno raspoloženi da je primimo.
Jedna popularna riječ u današnjem katoličkom svijetu je razlučivanje. Toliko toga slušamo o razlučivanju da bi netko pomislio da je to samo vještina koju treba kultivirati ili nešto što radimo jednostavnim dijalogom s ljudima različitih ideologija i uvjerenja ili bez ikakvih uvjerenja. Možemo pogrešno misliti da svatko može razlučiti bez obzira na njegov ili njezin duhovni i moralni život.
Vlč. John Hardon, DI, jezgrovito definira razlikovanje duhova kao “sposobnost razlikovanja dolazi li određena ideja ili impuls u duši od dobrog duha ili od zlog duha.” Razlučivanje podrazumijeva da smo spremni prihvatiti ono što stvarno dolazi od Boga, dok odbacujemo ono za što znamo da dolazi od zloga. Prije nego što zapravo možemo tražiti i pronaći Božju volju kroz razlučivanje, moramo se osloboditi grijeha i grešnih vezanosti.
Stoga je razlučivanje nemoguće kada odbacujemo ili niječemo božansku objavu u bilo kojem obliku, bilo u Svetom pismu ili u Tradiciji. Iluzija je misliti da možemo razlučiti kada probiramo Božje zapovijedi i biramo samo one koje nam se sviđaju ili koje nam se lako sviđaju. Zaboravite na istinsko razlučivanje kada prigušimo božansku objavu i zadovoljimo se lažima, nazivajući zlo dobrim, a dobro zlim.
Također ne možemo razlučiti kada se iskreno ne otkrivamo Bogu koji nam se objavljuje iz ljubavi. Razlučivanje zahtijeva transparentnost u našem odnosu s Bogom. Zavaravamo se kada govorimo o razlučivanju, dok odbijamo doći čisti pred Bogom i pokušavamo sakriti tajne od Njega.
Nikakvo razlikovanje nije moguće kada nismo spremni ili voljni dati Bogu priliku da djeluje u našim životima. Gdje nema slobode darovene po Isusu Kristu, autentično razlučivanje je nemoguće. Isus Krist nas prvo mora osloboditi prije nego što možemo razlikovati. Samo osoba koja želi biti vjerniji Isusov učenik može zapravo razlučiti jer razlučivanje pretpostavlja ljubav prema Gospodinu Isusu Kristu i spremnost da Ga se bliže slijedi. Bez obzira na njihove dobre namjere, osobe koje su nemarne u duhovnom životu i koje nepokolebljivo žive u smrtnom grijehu jednostavno se ne mogu nadati bilo kakvom autentičnom kršćanskom razlučivanju.
Rečeno nam je da su ljudi iz Nazareta “pozorno gledali u Isusa”. Isto bismo trebali činiti i mi ako želimo ispravno razlučivati. Kada Ga pažljivo gledamo i spremni smo primiti od Njega novu slobodu, On će nam dati svog Duha, Duha razlučivanja, “Postoje različite vrste duhovnih darova, ali isti je Duh… Jednom je dano razlikovanje duhova. ”(1Kor 12,4.10) Kao udovi tijela Kristova, “I svi smo jednim Duhom napojeni.” (1 Kor 12,13) Posjedujemo Duha, ali ne dopuštamo da nas Duh vodi u našem svakodnevnom razlučivanju i izborima.
Naš euharistijski Gospodin Isus Krist ne prestaje nas pozivati na radosno zajedništvo s njim. On je prisutan s nama na svakoj misi kako bi nastavio govoriti, slušati i djelovati u našim životima. Vježbajmo autentično razlučivanje slušajući ga pažljivo, iskreno govoreći s Njim i dopuštajući mu da djeluje i vodi nas u našim životima. Jedino tako možemo ući u radosno zajedništvo s Bogom.
Slava Isusu!!! Svaka čast Mariji!!!