Danas Isus daje Dvanaestorici pouke o učeništvu, kako o cijeni tako i o blagoslovima.

Evanđelje

U redcima koji prethode današnjem čitanju, Isus je možda zaprepastio svoje učenike ovim upozorenjem: “Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju; Nisam došao donijeti mir nego mač” (34). Međutim, bitka koju On opisuje nije vojna. Umjesto toga, “došao sam postaviti čovjeka protiv njegova oca i kćer protiv njezine majke…” Neprijateljstvo koje će često pratiti Isusove učenike pojavit će se upravo u grudima njihovih obitelji. Kako je to bolno doživjeti! Kako bi nešto tako u sebi dobro – nasljedovanje Isusa – moglo uzrokovati takav poremećaj u obiteljima, gdje se formiraju naši najraniji i najintimniji ljudski odnosi? Današnje čitanje usmjerava svjetlo na Isusovo zabrinjavajuće predviđanje, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

“Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan, a tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.” Sada možemo vidjeti da je uzrok trvenja u prethodno mirnim obiteljima duboka promjena odanosti. U obraćenoj osobi, Isusov poziv je poziv izvan ovoga svijeta – ne fizički, naravno, već radikalno preusmjeravanje ljubavi i poslušnosti. Vrijednosti ovoga svijeta treba napustiti radi vrijednosti kraljevstva koje nije od ovoga svijeta.

Za neke članove obitelji koji su se duboko zapleli u puteve svijeta, tijela i đavla, proboj svjetla nije dobrodošao.

Za obraćenog učenika to može značiti promjene u jeziku, u ponašanju, u rutinama rada, igre i bogoslužja. Učenikova rodbina to može smatrati uznemirujućim, čak i uvredljivim. Nije teško vidjeti zašto bi se mogle pojaviti kritike, pa čak i rasprave. Ovo nas ne treba čuditi. Prisjetite se riječi Šimuna Mariji kada su ona i Josip predstavili Isusa u Hramu: “Evo, ovo je Dijete postavljeno na propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i za znak osporovan” (Lk 2,34). Ne radi se o tome da Isus traži od svojih učenika da stvaraju sukobe u svojim obiteljima. Njihova odanost Njemu i Njegovom izuzetno različitom kraljevstvu može jednostavno izazvati nelagodu, pa čak i otpor kod onih koji nisu Njegovi sljedbenici. Za neke članove obitelji koji su se duboko zapleli u puteve svijeta, tijela i đavla, proboj svjetla nije dobrodošao, jer, kako nam kaže sveti Ivan, “ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost” (Iv 3,19).

Naš odgovor nije uzvratiti “udarac”, već voljno prigrliti svoj križ iz ljubavi prema Njemu.

Naposljetku, Isus govori svojim učenicima da slijediti Njega znači dragovoljno izgubiti sve, baš kao što zločinac koji nosi svoj križ na pogubljenje od strane Rimljana gubi sve, uključujući i svoj ponos. Dobro je da se toga prisjetimo ako nas članovi obitelji kritiziraju, ismijavaju, ismijavaju ili nam se opiru zbog naše odanosti Isusu. Naš odgovor nije uzvratiti udarac, već voljno prigrliti svoj križ iz ljubavi prema Njemu i prema onima koji, poput onih koji su razapeli Isusa, “ne znaju što čine”. (Mt 10,37-42)

Koliko god ovo učenje bilo teško za Isusove učenike, sljedeći redci u našem čitanju pokazuju slavnu prirodu djela koje će obavljati u Njegovo ime. On im daje najveći dar – bit će kao što je On bio na ovom svijetu: “Tko vas prima, mene prima.” Kada Dvanaestorica nastave Njegovo poslanje nakon Uzašašća, svaki čin dobrote prema njima bit će nagrađen kao čin dobrote prema samom Isusu. Da, protivljenje njima, čak i u njihovim obiteljima, može biti ružno, ali oni nikada ne smiju zaboraviti da su stvarno i istinski Njegovo vlastito mistično tijelo ovdje i sada. Učenici trebaju moliti za oproštenje za one koji im se protive, kao što je Isus činio s križa. S druge strane, trebaju se radovati onima koji prema njima pokažu čak i malu, naizgled beznačajnu dobrotu, jer – “amen, kažem vam, sigurno neće izgubiti svoju nagradu.”