Slavimo spomendan svete Elizabete Ann Seton. Rođena je kao protestantica u Sjedinjenim Američkim Državama. Živjela je na prijelazu s 18. na 19. stoljeće. Bila je majka petero djece te je vrlo brzo ostala udovica. Obratila se na katoličanstvo 1805. godine te je 1809. utemeljila zajednicu Sestara milosrdnica (Sisters of Charity), pod zaštitom svetog Josipa, a 1810. katoličku djevojačku školu.
Naime, ova američka svetica preminula je prije dvije stotine godina, a kanonizirao ju je prije 46 godina sveti papa Pavao VI. Elizabeta Ann Seton bila je majka, sestra, redovnica i katolička obraćenica te je postala prva svetica rođena u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kako donosi Aleteia, Elizabeta Ann Seton vodila je izvanredan život. Njezino “da” Bogu urodilo je nevjerojatnim plodom, ali suočavala se s brojnim poteškoćama. Živjela je u vrijeme bolesti, nemira i ekonomske i političke nestabilnosti. Doživjela je karantenu, smrt voljenih osoba, progon zbog svoje vjere i prepreke u svom poslu. Ipak, ona je uvijek “gledala gore”, prihvaćajući Božju volju, čvrsto se držeći za Njega, dajući se u potpunosti onima koje je bila pozvana voljeti i služiti. Idealna je svetica za suvremenog kršćanina koji se može osjećati obeshrabreno, uplašeno ili preplavljeno osjećajima.
Svetost je moguća u bilo kojem stadiju života
Elizabeta Ann Seton prošla je kroz sve životne stadije. Među svecima, neobična je po svom iskustvu sa skoro svakom životnom postajom. U raznim životnim trenucima bila je popularna društvena osoba, sretna mladenka, zaposlena majka petero male djece, osiromašena i slomljena udovica, redovnica, učiteljica i poglavarica rastućeg vjerskog reda.
Bez obzira na ono što se događa u vašem životu, šanse su da je Elizabeth koračala istim putem. Ona razumije kroz što čovjek prolazi i može biti zagovornica na Nebu.
Što je najvažnije, voljela je Krista kroz brojne promjene u svom životu. Ona je blistav primjer da i mi možemo odlučiti slijediti Ga, bez obzira na naše vanjske okolnosti.
Bog izbavlja iz zla u dobro
I dobrim se osobama događaju loše stvari: to je neizbježan dio života, iako je teško prihvatiti. Ali vjera nam može pomoći da naša neizbježna iskušenja i patnju pretvorimo u nešto dobro.
Ponekad, kad “uzmemo svoje križeve” onako kako nas je Krist zamolio, na kraju koristimo iskustvo ili shvatimo duboku istinu. Sve što možemo je ponuditi ovu patnju kao molitvu i žrtvu, ali čak i ovaj mali čin ima ogromnu otkupiteljsku vrijednost.
Život svete Elizabete Ann Seton pokazuje da Bog može izbaviti iz zla u dobro. Ona nam pokazuje kako podizati svoje križeve, kao što je to činio Krist, i koristiti se tim kušnjama kako bismo se približili Bogu.
Kad je otputovala u Italiju u pokušaju da se poboljša zdravstveno stanje njenog supruga, obitelj je umjesto toga bila ograničena na mučnu karantenu koja mu je ubrzala ranu smrt, zbog epidemije žute groznice u njezinom rodnom New Yorku (koja je ubila njezina voljenog oca). Ali ovo jadno razdoblje i kasnije vrijeme provedeno u Italiji postalo je blagoslov: ljudi koje je upoznala na putovanju doveli su je do prelaska na katoličanstvo.
Kasnije se u New Yorku susrela s protukatoličkim odbijanjem i progonom. Ovo odbijanje navelo ju je da prihvati poziv da se preseli u Maryland, gdje je osnovala katoličku školu koja je bila besplatna i otvorena za sve, s fokusom na siromašne (u to su vrijeme javne škole naplaćivale školarinu). Njezin je rad započeo župni katolički školski sustav u Sjedinjenim Državama.
Patnja može osobu učiniti grubom i ogorčenom ili suosjećajnom i razumljivom. Kakav će odgovor imati pojedina osoba pomalo je tajnovito. No, čini se da otvorenost prema Božjoj milosti i okretanje prema Njemu sa sobom nosi teret te čini promjenu u osobama, pomažući nam da budemo posvećeni zbog nedaća.
U svakom iskušenju svog života, sveta Elizabeta Ann Seton pokazala je otpornost i gracioznu suradnju. Držala se Boga i vjerovala mu je da iz patnje donosi dobro, uzor svima nama koji živimo kroz kušnje pandemije i potresa u Hrvatskoj.
Pozvani smo na služenje
Od djetinjstva, Elizabeta je pronalazila načine da služi onima kojima je potrebna, čak i u najprometnijim fazama svog života. Kao mlada njegovala je bolesne i umiruće među obitelji, prijateljima i potrebitim susjedima. Kao mlada supruga i majka pomagala je u osnivanju Društva za pomoć siromašnim udovicama s malom djecom.
Njezini napori da pomogne drugima, međutim, zaista su uzeli maha nakon što je postala redovnica. Ona i njezin red osnivali su škole, sirotišta, medicinske misije i mnoge druge dobrotvorne ustanove.
Nevjerojatno je vidjeti koliko je različitih projekata poteklo od ove jedne žene! Ali ona je uvijek činila sve kako bi voljela i služila onima oko sebe, a nadahnjivala je i druge. Tada je Bog umnožio te napore poput poslovičnog zrna gorušice.
Njezin životni vijek podsjeća nas da potražimo načine kako pomoći, ali možemo. Poput nje, i naši najbolji napori, dani Bogu, umnožit će se više nego što možemo zamisliti.