Nastojimo li biti ono što nam je ime – a zovemo se prvosvećenici i biskupi – i hoćemo li da nam ime bude značajno, treba da sveudiljnom brigom motrimo i nasljedujemo stope Onoga koga Bog postavi svećenikom zauvijek i koji samoga sebe prinije za nas Ocu na žrtveniku križa.

On s najvišeg anđeoskog motrišta sveudilj motri sve naše čine i nakane da jednom svakome naplati po djelima.

Prihvatili smo se toga da budemo njegovi namjesnici na zemlji, zapalo nas je slavno ime, časno dostojanstvo, te uživamo vremenite prihode s duhovnog posla. Na vrhu Crkve naslijedili smo apostole i apostolske muževe da se našom službom ruši vlast grijeha i smrti i da zgrada Kristova, što nastaje iz vjere i kreposnog zalaganja, raste u sveti hram u Gospodinu.

Velik je doduše broj biskupa. I kod posvete smo obećali da ćemo neutrudivom brižljivošću naučavati i pasti i to svaki dan izjavljujemo riječima. O da to vjerno obećanje potvrde i zasvjedoče djela! Žetva je dakako velika. Nije dosta jedan, pa ni mnogi, da se sabere i skupi u žitnicu Gospodnju.

Nastojimo li biti ono što nam je ime – a zovemo se prvosvećenici i biskupi – i hoćemo li da nam ime bude značajno, treba da sveudiljnom brigom motrimo i nasljedujemo stope Onoga koga Bog postavi svećenikom zauvijek i koji samoga sebe prinije za nas Ocu na žrtveniku križa.

Tko sumnja da je Rimska Crkva glava svih Crkava i izvor katoličkog nauka? Tko ne zna da su Petru predani ključevi nebeskog kraljevstva? Ne diže li se zgrada Crkve na vjeri i naučavanju Petrovu, dok svi ne prispijemo u Kristu do čovjeka savršena, u jedinstvu vjere i spoznaje Sina Božjega.

Treba da mnogi sade, da mnogi zalijevaju, jer to zahtijeva napredak riječi i rasprostranjenost naroda. Ta i starozavjetni je narod imao doduše jedan oltar, ali po potrebi više učitelja. Daleko više je to potrebno danas, kod tolikog porasta naroda da im čitav Libanon ne bi namaknuo drva za vatru, niti bi im životinje, ne samo svega Libanona nego ni sve Judeje, dostajale za žrtvu.

Velik je doduše broj biskupa. I kod posvete smo obećali da ćemo neutrudivom brižljivošću naučavati i pasti i to svaki dan izjavljujemo riječima. O da to vjerno obećanje potvrde i zasvjedoče djela! Žetva je dakako velika. Nije dosta jedan, pa ni mnogi, da se sabere i skupi u žitnicu Gospodnju.

No, tko god sadio ili zalijevao, Bog samo onome daje porast koji sadi na vjeri Petrovoj i uz njegov prianja nauk.

Njemu se svakako podastiru najvažnija pitanja naroda, da ih ispita rimski prvosvećenik, i pod njim raspoređeni upravnici majke Crkve, pozvani na udio u brižljivosti, izvršuju povjerenu vlast.

Sjetite se napokon kako su se spasili naši oci, i uz koje je nevolje rasla i širila se Crkva; koje je sve oluje prebrodila Petrova lađa kojoj je Krist na kormilu; kako su postigli vijenac toliki ljudi kojih je vjera istom u stiskama zablistala.

Tako je proživjelo mnoštvo svetaca da zauvijek ostane istina da će biti ovjenčan samo onaj tko se bude pravo borio.