Aktivnim katolikom smatra se onaj koji, osim redovitog odlaska na misu i sakramente, služi kao čitatelj ili izvanredni službenik svete pričesti, predaje vjeronauk ili je član župnog pastoralnog vijeća. Kad pomislimo na “vrlo aktivnog” katolika, skloni smo pomisliti na nekoga tko je jako uključen u župne službe i programe, piše Simply Catholic.

Takav način razmišljanja na jednoj razini nije pogrešan. Svaka župna zajednica ovisi o skupinama župljana koji su voljni pomoći u životu župe. Bez njih bi župa bila siromašna i ne bi dobro funkcionirala.

Opis aktivnog katolika je osoba koja, osim sudjelovanja u misi i sakramentima, nastoji živjeti katoličku vjeru u običnim okolnostima svog života.

Prije nego što služimo Bogu u župi, služimo mu najprije u svojim domovima, kao roditelji, djeca, supružnici i kao samci, te u cijelom društvu kao radnici, stručnjaci i građani.

Nedovoljan broj katolika misli o svom braku kao o pozivu i primarnom sredstvu po kojem su aktivni katolici. Zajednički život “u dobru i u zlu, za bogatije ili siromašnije, u bolesti ili zdravlju” predstavlja okvir u kojem većina katolika aktivno živi svoju vjeru.

Uloga roditelja u odgoju svoje djece uključuje istu vrstu predanosti. Crkva je od Drugog vatikanskog sabora promicala ideju obitelji kao “domaće crkve”. Sve što se događa u životima roditelja i djece čini istinski aktivnu jedinicu Crkve.

Uzmite u obzir i područje rada i zanimanja koje imamo. Nismo dovoljno skloni o njima razmišljati kao o zvanjima ili arenama unutar kojih možemo biti aktivni katolici. Ipak, oni su u istini zvanja, jer oni su načini na koje služimo Bogu.

Bilo da smo poslodavci ili zaposlenici, postoji čitav niz vrlina koje smo pozvani prakticirati u svom svakodnevnom radu. To uključuje marljivost, mudrost, pravednost, dobročinstvo, toleranciju, solidarnost i uvažavanje potreba i neuspjeha drugih.

To što smo aktivni katolici na svojim radnim mjestima ne znači da idemo uokolo propovijedajući drugima već to znači da naša djela govore više od riječi. Svako zanimanje ili posao sa sobom nosi čitav niz mogućnosti za služenje kraljevstvu Božjem i utjelovljenje katoličke vjere.

Svatko od nas pozvan je biti aktivan katolik. Ovo ne počinje i ne završava s onim što radimo u nedjelju ujutro. Svakako, liturgijski aspekt vjere je središnji. Ali biti aktivan katolik znači živjeti svoju vjeru u uobičajenim okolnostima života od ponedjeljka do subote.

Ako povrh toga budemo u mogućnosti preuzeti i malo sudjelovanja u službama i programima župe, tim bolje. Ali takve aktivnosti treba smatrati sekundarnim u odnosu na ono što se tradicionalno naziva “apostolat laika”, djelo unapređenja Božjeg kraljevstva unutar svakodnevnih životnih okolnosti.