O njegovoj prisutnosti, relikvijama i zajednici koja ga štuje, govorio je za Hrvatski katolički radio Niko Rončević, voditelj Molitvene zajednice sv. Šarbela iz Križevaca, gdje vjernici svakog mjeseca svjedoče milostima po zagovoru ovog sveca.

Sveti Šarbel bio je monah u maronitskom redu, iako njegov život za vrijeme zemaljskog hoda nije bio posebno istaknut, živio je izuzetno – tiho, sveto, potpuno odvojen za Boga. Posvetio se nutarnjem životu, poslušnosti, molitvi i miru.

Niko Rončević i članovi zajednice / Foto: Facebook

„Sveti Šarbel je jedan od onih svetaca koji, kada jednom uđe u tvoj život, ostaje trajno prisutan. Možeš ga zaista osjetiti kroz svakodnevnu pomoć“, kaže Rončević.

Nakon njegove smrti počela su se događati neobična znamenja – „svjetlost na njegovom grobu, ulje koje je istjecalo iz njegova tijela te mnoga čudesa i ozdravljenja.“ Vijest o tome brzo se proširila najprije Libanonom, a zatim i cijelim svijetom.

Velika želja bila mi je posjetiti grob sv. Šarbela

Naš sugovornik otkriva da je za svetog Šarbela znao i ranije te je čitao knjige o njemu, ali jedno osobno putovanje prije dvije godine dublje ga je povezalo sa svecem.

Tada je otputovao u Libanon, gdje je posjetio jednu zajednicu u Bejrutu koja već više od 50 godina živi intenzivnim kršćanskim životom. Zajednica živi poput velike duhovne obitelji, potpuno predana Bogu, u molitvi i formaciji.

Grob sv. Charbela Makhloufa / Foto: Wikimedia Commons

„I dok sam bio tamo, imao sam priliku otići na njegov grob. To mi je bila velika želja. Tada sam zamolio glavnog u samostanu da bismo htjeli u Hrvatskoj dobiti njegove relikvije, jer ga jako mnogo ljudi želi častiti. Bilo je izuzetno teško, ali uz pomoć biskupa Stipića i naših prijatelja u Libanonu – uspjeli smo.”

Inače, relikvije prvog stupnja maronitskog sveca i pustinjaka sv. Šarbela Makhlufa iz Libanona došle su u Hrvatsku u nedjelju 22. rujna 2024. i izložene su za trajno štovanje u katedrali Presvete Trojice u Križevcima.

Relikvije sv. Šarbela u Križevcima / Foto: Križevačka eparhija

Program koji je bio u Libanonu, koji je priznat od Charisa u Katoličkoj Crkvi, prenijeli su i u Hrvatsku za određeni broj zajednica. Tako je u Križevcima, pod zaštitom svetog Šarbela, osnovana Molitvena zajednica Šarbela koja posljednje tri godine aktivno djeluje i raste.

Poseban naglasak stavljaju na formaciju članova – od mladih do obiteljskih ljudi.

Zajednica organizira susrete svake treće subote u mjesecu, kada im u Križevce dolaze hodočasnici iz cijele Hrvatske. „Tada imamo otvoreni susret, čašćenje njegovih relikvija, pomazivanje uljem – uglavnom to radi naš biskup Stipić – i nakon toga duhovna obnova, duhovni program”, objasnio je Rončević.

Subota sa sv. Šarbelom u Križevcima / Foto: Facebook

Zajednica je aktivna i na društvenim mrežama, putem kojih dijeli svjedočanstva, najave i informacije, a zainteresirani mogu lako stupiti u kontakt s njima.

Brojne su milosti po zagovoru ovog sveca

Rončević ističe kako vjernici svetog Šarbela mogu dublje upoznati kroz brojne knjige koje su dostupne u kršćanskim knjižarama, ali i kod njih u zajednici. „Zaista, isplati ga se upoznati. Tko god ga odluči upoznati – neće požaliti.”

Štovatelji sv. Šarbela / Foto: Facebook

Zajednica redovito svjedoči brojnim milostima koje ljudi doživljavaju po molitvi i pomazanju uljem svetog Šarbela. Neke su ozdravljenja od teških bolesti, promjene srca, nutarnji mir… Plodovi su, kaže Rončević, vidljivi i snažni.

Jedno od nedavnih svjedočanstava posebno ih je dirnulo, a u nastavku ga prenosimo u cijelosti:

Čuvši o brojnim ozdravljenjima po zagovoru sv. Šarbela odlučila sam krenuti na hodočašće sv. Šarbelu u Križevce. Dok sam hodala do mjesta sastanka imala sam suicidalne misli. Htjela sam se ubiti. Doslovno. Bacit se pod vlak, skočit sa zgrade, sjest na željezničku prugu i pričekati vlak…

Malo je nedostajalo da to i učinim, samoubojstvo. Ipak, uspjela sam doći na mjesto sastanka za polazak u Križevce, bez imalo vjere u Boga sa suzama u očima i slomljenim srcem, s uništenom dušom bez imalo želje za životom. Prije toga, nisam ništa jela 40 dana, mislila sam da ne zaslužujem život.

U busu, na putu prema Križevcima, molila se krunica. U jednom trenutku sam zaspala i imala osjećaj da čitav autobus moli za mene. Nakon toga sam se probudila gladna i s mirom u duši.

Na svetoj ispovjedi, svećenik mi je rekao točno ono što je moje srce trebalo čuti, a na duhovnoj obnovi koja je uslijedila nakon liturgije, točno sam osjetila kako taj prijezir izlazi iz mog tijela. Bila sam izliječena od svih prisilnih i suicidalnih misli.

Zahvalna sam Bogu na ljudima koje mi stavlja na put i što me toliko voli te na zagovoru sv. Šarbela!

H.M. (Podaci poznati Molitvenoj zajednici sv. Šarbela)