U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-duhovnih vježbi 2020. “Na putu sa sv. Franjom”.  Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Jesen je. Godišnje doba koje budi sjetu zbog prolaznosti. Kao što list sa stabla opada, nestaje i prolazi, tako prolaze i ova godišta i mi s njima. Stojimo pred izborom: možemo plakati, jadikovati i mrmljati kako sve prolazi, zbog lišća koje nestaje i više ga nema, a možemo se radovati jesenskim plodovima grožđa, smokvama, jabukama, raspjevanom šarenilu boja oko nas… Kad god mrmljamo i kukamo, znak je da u nama nema blagoslova, da u nama Gospodin ne stanuje. Mrmljanje ne dolazi zbog izvanjskih događaja, stvari i ljudi nego zbog nutarnjeg stanja čovjekova. Izvanjske okolnosti samo su okidač onog što je unutra: blagoslov ili očaj. Izaberi blagoslov jer ti jesen dolazi šapnuti da je vrijeme u Božjoj ruci, toploj ruci koja te želi blagosloviti i voditi kroz život.

Čitanje

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 8, 1-2)

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.

Razmatranje

Franjo je bio čovjek prirode. U njoj je proživio veći dio svoga života: po šumama, špiljama, šumskim proplancima, na putu… Današnji čovjek većinu vremena provodi između četiri zida: za računalom, pred televizorom, u školi, na poslu… Priroda mu prečesto postaje samo mjesto i trenutak za opuštanje, a ne mjesto rada, stvaranja, molitve, meditacije… Za Franju je priroda mjesto koje čovjeku govori o Bogu, mjesto gdje se čovjek može zaustaviti, moliti i meditirati. Dakle, mjesto susreta s Bogom, a ne smo izlet u romantiku i zbog opuštanja. To sve može biti, ali u prvom redu to je mjesto osobnog susreta s Bogom. Ono što upada u oči jest to da za Franju voda nije samo voda, kamen nije samo kamen, vatra nije samo vatra, vjetar nije samo vjetar…, za njega je voda sestra voda, kamen brat kamen, vjetar brat vjetar… Time on mijenja temeljni odnos prema stvorovima. Kad počnemo razmišljati na ovakav način započet će naša temeljna promjena.

Najveća opasnost za prirodu kao i za čovjeka leži u čovjekovoj pohlepi. Želimo biti gospodari i vlasnici, a zaboravili smo biti braća i sestre poput Franje. Opsjednuti smo potrošačkim načinom života. Što je čovjekovo srce praznije, to više stvari treba kupiti, posjedovati i trošiti.

„Vanjske pustinje se šire u svijetu zato što su unutarnje pustinje postale tako goleme.“ (Benedikt XVI.) Vanjska će promjena početi promjenom naše nutrine.

• Kad si zadnji put u prirodi molio, meditirao i tražio susret sa svojim Gospodinom?

• Odeš li u prirodu samo da bi se opustio i protegao noge ili je to tvoj susret s Bogom?

Molitva

Gospodine, ovaj dan je komadić moga života. Dao si mi ga da ga iskoristim. Budi sa mnom u mojim hrvanjima i mukama, u trenutcima tišine i počinka, u susretu s bližnjima. Kao što travu, drveće i sve raslinje ispunjaš snagom i životom, tako i meni daj ono što mi je potrebno za ispunjen život. Kao što hraniš ptice nebeske, životinje poljske i sve što uokolo na zemlji raste, tako i meni daj hranu i radost. Kao što sve ide prema jednome cilju ispunjenja, tako i mene povedi prema mome cilju. Ne molim te de me poštediš poteškoća, ali mi pomozi da se s njima ispravno nosim. Daj mi danas doći bliže Tebi.

Pripremio: fra Stanko Mabić, OFM