Nakon što mu se lice djelomično paraliziralo, ovaj je svećenik našao potpuno iscjeljenje kroz Sveto Isusovo lice, piše Aleteia. Dana 4. travnja 2018., u utorak prije Cvjetnice, tijekom posljednjih dana korizme, probudio sam se paraliziran s desne strane lica. Moja su usta bila posebno pogođena. Slinio sam iz one strane usta, tako da nisam mogao slaviti misu bez nepoštovanja prema Predragocjenoj Krvi Gospodinovoj. Također mi je zahvaćen kapak, pa sam morao redovito navlažiti desno oko kako se ne bi isušivalo, i tijekom noći ga pažljivo zatvoriti uz pomoć komadića ljepljive trake.

Liječnik u bolnici Salpêtrière, kojega sam konzultirao istog dana, rekao mi je da se radi o posebno teškom obliku paralize virusnog podrijetla. Sljedeća faza bolesti očito bi bila stanje silnog umora. “Pokušat ćemo smanjiti upalu primjenom kortikosteroida”, rekao mi je, ali nije bilo sigurnosti da će se facijalni živac u cijelosti vratiti u normalu. Isto tako, nije bio siguran da će simptomi nestati.

U utorak, 2. svibnja, vjerna laikinja koja obično prisustvuje misi u samostanu Saint-Jacques u Parizu suosjećala je s mojim stanjem. Došla mi je donijeti bočicu s uljem Svetog Lica iz svetišta u Toursu. Ona je bivša medicinska sestra i vjernica. Njezin žar za našim Gospodinom rezultat je njezinih sjećanja na vlastita prošla duhovna odstupanja, od kojih ju je On izbavio naglim obraćenjem. Naravno, bio sam svjestan da je moju braću dominikanaca u Toursu nadbiskup toga grada imenovao za čuvare oratorija Svetog Lica, tim više što je prior samostana u Toursu bio moj kolega u mojoj akademska misija.

Ipak, sam nisam razmišljao zazivati ​​milosti koje mi je Gospodin mogao pružiti odanošću Svetom Licu. Stoga je način na koji sam dobio pomoć bio iznenađujući, jer je na potpuno nepredvidljiv način žena o kojoj govorim saznala o pobožnosti svetom licu u gradu Toursu. Evo kako se to dogodilo.

Ona obično prisustvuje misi koja se svakog četvrtka slavi u nakani bolesnika u crkvi San-Nicolas-des-Champs u Parizu (povjerena zajednici Emmanuel). Otišla je tamo 27. travnja i bila je impresionirana kada je vidjela način na koji se bolesna osoba moli, što ju je navelo da joj priđe. Njih su dvojica razmijenili adrese na kraju razgovora. Kasnije se iznenadila kad je od bolesne osobe primila osam bočica ulja sa Svetim licem u Toursu, kako bi ih podijelila prema potrebama koje bi mogla sresti. Njezin izbor pao je na mene.

Ne znam zašto to nisam odmah iskoristio. No, 4. svibnja, u četvrtak, točno mjesec dana nakon prvog simptoma ove bolesti, pojavila se vrlo neugodna bol i navela me da upotrijebim ulje, pomazujući mu lice, neposredno prije podnevne mise. Umjesto olakšanja koje sam očekivao, doživio sam, naprotiv, snažnu bol na licu. To sam vidio kao znak da Isus Krist želi da sudjelujem u otajstvu njegove muke, pa sam počeo moliti za određene nakane koje su mi bile povjerene. To je trajalo samo nekoliko minuta, nakon čega je bol potpuno nestala.

Sljedeće jutro, 9. svibnja, obavio sam liječnički pregled u bolnici Salpêtrière, koji je prethodno bio zakazan. Svrha sastanka bila je provjeriti električnom strujom stanje facijalnog živca. Liječnik mi je na moje veliko iznenađenje rekao da živac savršeno reagira na električnu stimulaciju. Vratio je svoj puni integritet. Sljedeći četvrtak razgovarao sam s profesorom medicine, koji mi je rekao, nije ovo učinila ljudska intervencija.

Nije ovo učinila ljudska intervencija.

Nastavio sam s svakodnevnom terapijom masaže lica, prema uputi logopeda u bolnici Salpêtrière, koju sam trebao posjetiti 12. lipnja. Tijekom sastanka primijetio je, također s velikim iznenađenjem, da mi je lice savršeno vratilo pokretljivost. Konačni sastanak zakazao sam za 18. rujna kada je liječnik utvrdio da sam ostao bez ikakvih štetnih učinaka koji ponekad prate ovo stanje nakon izlječenja.