Rita Lotti rođena je 1381. u selu Roccaporeni kod Cascie u talijanskoj provinciji Umbriji. Krštena je u crkvi sv. Marije u Casci i dobila ime Margarita, a zvali su je Rita. Otac joj se zvao Antonio,  a majka Amata. Dugo nisu mogli
imati djece pa su je dobili u poodmakloj dobi života. Odgajali su je u pravom kršćanskom duhu.

Još kao djevojčica namjeravala je poći u samostan kad za to dođe vrijeme. Imala je sretno djetinjstvo. Živjela je u skladu s prirodom i poštivala je sve ljude. U doba kada je živjela vladala je velika nepismenost. Roditelji su Ritu naučili čitati i pisati i tako je mogla sama čitati i spoznati sebe i druge. Roditelji su joj kad je imala 13 godina, a da je nisu pitali što ona želi, po tadašnjem običaju, dogovorili brak i odlučili je udati za mladića iz istoga sela Paola Mancinija, na što je ona iz poslušnosti pristala. Muž joj je imao tešku narav i bio je grub prema njoj.

U su tom braku  dobili dvojicu sinova Ivana Jakova i Paola Mariju. Riti je zajednički život s mužem bio prava pokora. Puno je molila za njegovo obraćenje kao i za vlastitu obitelj pa joj se muž promijenio na bolje, postao je blaži prema njoj, a kada bi joj nešto krivo rekao ili učinio klečeći bi je molio za oprost.

U 15. stoljeću, kada je živjela sv. Rita, bilo je teško, puno izazova i oskudica, kao i ratova i nasilja svih vrsta. I prostor Cascie bio je nestabilan. Ljudi su brinuli više za zabave i ugled nego za Boga, dobar kršćanski odgoj i mir među susjedima i u društvu. Nekoliko godina nakon što se udala, umrli su joj roditelji, a muža joj je ubio neki čovjek zbog nanesene uvrede.

Rita je tada bila jako tužna, ali i hrabra žena. Doznala je da joj sinovi planiraju osvetiti oca. Bojeći se da bi, kad odrastu, to mogli i učiniti čvrsto je molila Boga da ih radije uzme k sebi tako nevine, da umru, nego da se okaljaju tuđom krvlju i izgube vječni život. I nakon malo vremena, sinovi su joj u razmaku od godinu dana umrli od neke nepoznate bolesti. Kad je ostala sama, Rita je opet počela razmišljati o redovničkom pozivu, ali je časne sestre augustinskog Reda u Casci nisu htjele primiti iz nekoliko razloga.

Rekle su da ne primaju udovice nego samo mlade djevice, a bojale su se i da ne dođe do skandala zbog zavade Ritine obitelji i obitelji ubojice njezinog supruga jer je u samostanu živjela časna iz ubojičine obitelji. Rita je žarko moleći i posteći ubrzo postigla da se obitelji pomire i to je napismeno donijela sestrama u samostan da se uvjere. Nakon što je Rita tri puta u istom samostanu bila odbijena, molila se svojim zaštitnicima da joj pomognu ući u augustinski samostan sv. Magdalene u Casci i tamo svoj život posvetiti Gospodinu.

Ubrzo joj se san ostvario. Njezini zaštitnici sv. Ivan Krstitelj, sv. Augustin i sv. Nikola Tolentinski pomogli su joj da uđe u samostan. Kad je već bila u samostanu i dvije obitelji bile su pomirene, časne sestre nisu više imale razloga da je vrate.

Rita se u samostanu usrdno molila, činila pokoru, neprekidno bila u blizini Božjoj i htjela je sudjelovati u muci Isusovoj. Molila je za Papu i Crkvu, za mir i oproštenje među ljudima, obiteljima i među narodima. Za vrijeme jedne propovijedi o muci Isusovoj, trn iz Isusove krune ranio joj je čelo i tu ranu nosila je sve do smrti, petnaest godina.

Ta neprolazna rana zadavala joj je velike boli i imala je težak miris pa su je sestre zbog toga izbjegavale, što je još više povećavalo njezinu žrtvu. Posljednje četiri godine svoga života ležala je nepokretna u krevetu i mnogo je propatila i tako se suobličila s Isusovom mukom. Bila je iznimno strpljiva i predana Božjoj volji .

Umrla je 22. svibnja 1447. ili 22. svibnja 1457. Odmah nakon smrti, narod ju je počeo štovati kao sveticu zbog čudesnih uslišanja po njezinom zagovoru kojih ima sve do danas. Papa Leon XIII. 24. svibnja 1900. proglasio ju je svetom. Nazvao ju je “dragocjenim biserom Umbrije”.

Tijekom obreda proglašenja blaženom, neraspadnuto tijelo svete Rite samo se od sebe podiglo i otvorilo oči. Ono i danas, već preko 570 godina, leži neraspadnuto u sarkofagu iz kojeg se povremeno širi ugodan miris. Nije li i to čudesno i znakovito? Ono što je za života bilo odbojno, sada privlači. Mnogi hodočasnici iz cijeloga svijeta dolaze u Casciu u njezinu baziliku i mole joj se. Mnogi mole Devetnicu sv. Riti ili Molitvu 15 četvrtaka sv. Riti u znak što je 15 godina nosila otvorenu ranu na čelu.