Sv. Margareta iz Cortone (1247. – 1297.), zbog sličnosti života sa sv. Marijom Magdalenom, naziva se "franjevačka Marija Magdalena". Ova mističarka iz 13. stoljeća uspjela je izgraditi bolnicu za bolesne i siromašne i osnovati Udrugu "Poverella", za siromašne djevojke koje su u toj bolnici posluživale bolesnike i siromašne.
Rođena je 1247. godine u Lavianu u Toskani. Majka joj je umrla kad je imala osam godina. Otac joj se ponovo oženio, a maćeha ju je zlostavljala. Jednoga dana Margareta je pobjegla s jednim plemićem i nezakonito s njim živjela devet godina. U tom nezakonitom braku dobili su i sina koji je, poslije očeve smrti i majčina obraćenja, postao – franjevac.
Meksikanac Joaquin Antonio Peñalosa u knjizi Sveci ljubitelji životinja, (Đakovo, 1995.) piše da je plemić bio Vilim Pecora, markiz Del Monte, koji je živio u Montepulcianu i koji je “Margaretu okitio sjajnim biserima te joj jedne olujne noći priredio grešni bijeg. Kaže se i da je Margareta bila lijepa kao princeza. “Lice joj je bilo savršeno ovalno, uokvireno vranom kosom. Bila je ljupka hoda i gipka tijela. Prsti su joj bili dugi, umjetnički oblikovani, kao na antičkim kipovima.”
Nakon desetak godina zajedničkoga života dogodila se teška nesreća te je njezin nezakoniti suprug ubijen u lovu. Na mjesto nesreće dovukao ju je njegov pas, pa se Margareta u umjetnosti prikazuje s psom. Taj ju je događaj toliko pogodio i dotakla ju je Božja milost, da je odlučila promijeniti život. U roditeljsku kuću nije se mogla vratiti, pa se obratila franjevcima za savjet. Stupila je u Franjevački treći red i u Cortoni se posvetila vrlo strogom pokorničkom životu.
O tome je pisao njezin duhovni učitelj i životopisac fra Giunto Bevegnati: “Često je (on) morao intervenirati da suspregne žar njezine pokore, bičevanja, postove, prekomjerni rad i duga bdijenja. Podigla je bolnicu za kortonsku sirotinju.“ (u: B. Duda: Sveci i blagdani franjevačkoga kalendara, Brat Franjo, Zagreb, 2000.).
Posljednjih desetak godina svoga života provela je povučena u samoću potpuno se predajući kontemplativnoj molitvi. Doživljavala je mistične zanose i čula Isusov glas. Zapisala je objavu Isusovu koja fascinira, objavu kakav bi trebao biti Manji brat – sin svetoga Franje: “Čovjek od istine, čista srca … koji vrijeme koristi za molitvu, časoslov, misu, propovijedanje i ispovijedanje… koji ljubi siromaštvo i poslušnost…”
Margareta je umrla u pedesetoj godini života, 22. veljače 1297. godine i pokopana je u Cortoni. Svetom ju je 1728. godine proglasio papa Benedikt XIII. Nebeska je zaštitnica Cortone, gdje joj se i danas štuju tjelesni ostaci, a zapisano je da je tamo hodočastio i sam Dante Alighieri.