Svake tri godine Crkva izmjenjuje svoja nedjeljna evanđelja između tri takozvana “sinoptička” evanđelja – Mateja, Marka i Luke. Ova tri evanđelja vrlo su slična po sadržaju i strukturi, tj. govore o većini istih priča, zgoda, propovijedi i događaja, piše Catholic Exchange.

Unatoč tome, svaki od svetih pisaca Evanđelja pruža vlastitu perspektivu Kristova života i obraća se svojoj posebnoj publici. Svaki također nudi svoje jedinstvene karakteristike, npr. priče ili detalje koji se ne pojavljuju u drugim pričama.

Ove nedjelje počinjemo čitati Evanđelje po Luki, koje ćemo čitati većinu nedjelja kroz redovno vrijeme. To je jedna od dvije knjige koje je napisao ovaj autor, a druga su Djela apostolska. Autor, sveti Luka, bio je nežidovski (možda obraćenik na judaizam) liječnik iz Antiohije. Iako nije bio jedan od apostola ili prvobitnih učenika koji su putovali s Isusom, Luka je bio učenik svetog Pavla i pratio ga je na mnogim njegovim apostolskim putovanjima. Ovo je evanđelje napisano nakon evanđelja po Mateju i Marku, a prije evanđelja po Ivanu, vjerojatno najkasnije 62. ili 63. godine.

Među ključnim značajkama ovog Evanđelja su vrlo sofisticiran jezik (posebno u izvornom grčkom), oštro oko za detalje i nastojanje da se Evanđelje pojasni čitateljima iz naroda. Ono što je najvažnije, kao što početak teksta ove nedjelje jasno pokazuje, Luka se jako potrudio predstaviti povijesno točnu sliku Isusova života: “Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama –  kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi –  pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. ”

Među jedinstvenim detaljima koje je Luka zabilježio su priča o putu u Emaus, obećanje raja dobrom razbojniku, čudo uskrsnuća udovice Naimova sina i prispodobe o izgubljenom sinu, dobrom Samarijancu, bogatašu i Lazaru. Ali možda je njegov najveći doprinos našem povijesnom poznavanju Isusa njegov jedinstveni zapis o činjenicama koje okružuju Isusovo ljudsko podrijetlo: priča o rođenju Ivana Krstitelja, Navještenju, Pohođenju, Rođenju, Prikazanju i pronalasku Krista u Hramu. Zbog njegova poznavanja tih intimnih detalja mnogi pretpostavljaju da ih je sveti Luka možda dobio od same Gospe.

Među drugim zgodama iz Isusova života jedinstvenim za Luku je događaj zabilježen u drugom dijelu teksta ove nedjelje (Lk 4,14-21). Iako Matej i Marko bilježe da je Isus propovijedao u sinagogi u Nazaretu, samo Luka iznosi pojedinosti o tome što je propovijedao: konkretno da je On, lokalni tesar, njihov susjed i rođak, bio ispunjenje Izaijinog proročanstva o Mesiji: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima”.

Na neki način, ovaj tekst sažima cijelo Evanđelje po Luki, a postaje još jasniji ako čitamo retke koji odmah slijede u Svetom pismu: Ljudi su bili “ispunjeni bijesom” na Njegove riječi, i pokušali su Ga ubiti; ali On je pobjegao. Ovo je nagovještaj cijelog Evanđelja po Luki i svih Evanđelja, koja bilježe da je Isus došao svojima (prvo svojim sumještanima u Nazaretu, a zatim svim Židovima) da se otkrije kao Krist. Njegovi su Ga odbacili i pokušali Ga ubiti, ali na kraju Isus bježi i izbjegava smrt.

Dok nastavljamo čitati Evanđelje po svetom Luki ove godine, molite da vas nadahnute riječi “ljubljenog liječnika” privuku u dublje razumijevanje našeg Spasitelja, tako da se njegova obećanja mogu “ispuniti u vašem uhu”.