Miguel Serra (1713.-1784.) rođen je na španjolskoj obali na otoku Mallorca, a kršten na dan njegova rođenja 1713. jer njegova dva starija brata i sestre nisu preživjeli djetinjstvo. Kad mu je bilo 15 godina, Miguel je odlučio započeti svećenički studij i htio je postati franjevac. Isprva ga nisu prihvatili zbog godina i boležljivosti, no drugi je pokušaj bio uspješan i krenuo je u zvanje koje će trajati više od pola stoljeća.
Mladi se franjevac istaknuo u duhovnim praksama reda svojim prvim zavjetima 1731. godine — uzevši ime Junipero po pratiocu samog sv. Franje. Misijski žar rano mu je ušao u krv kada je čitao o hrabrom južnoameričkom misionaru svetom Franji Solanusu, koji je nedavno proglašen svetim. Sveti Junipero Serra nije ni znao da će nastaviti evangelizirati zapadnu Sjevernu Ameriku i postati prvi kanonizirani američki svetac hispanskog porijekla.
Prije nego što je navršio 30 godina, Serra je brzo postao poznat po svojim intelektualnim darovima i imenovan je profesorom filozofije. Njegov uspjeh u vjerskom životu i na akademiji nije spriječio Serru da slijedi najiskreniji poziv svog srca, pa je od svog nadređenog zatražio dopuštenje da otputuje u Sjevernu Ameriku kako bi evangelizirao domorodce 1748. Napustivši svoju obećavajuću akademsku karijeru, Serra je krenuo iz Mallorce u prvi i zadnji put.
Serra i njegova braća braća stigli su u Novu Španjolsku u prosincu 1749. nakon nekoliko tjedana u Puerto Ricu. Bili su predodređeni za Mexico City – glavni grad budućeg Meksika – putovali su gotovo 275 milja pješice kako bi stigli tamo, jer franjevci nisu dopuštali putovanje na konjima. Tijekom putovanja, ugriz kukca izazvao je infekciju noge koja je pratila Serru sve dok nije umro.
U Mexico Cityju, Serra se nije dugo skrasio u Koledžu Sv. Fernando, franjevačkoj školi za obuku misionara Novog svijeta, prije nego što se dobrovoljno javio da nadgleda različite misije. Odgovarajući velikodušno i s ljubavlju na potrebe siromašnih i ranjivih za koje je bio zadužen, Serra je počeo stjecati reputaciju zagovornika domorodaca pred vladom Nove Španjolske. Serra je postao predsjednik misija u Kaliforniji nakon što je kralj Charles III. protjerao isusovce sa svih španjolskih teritorija. Počevši od 1769., Serra je bio odgovoran za izgradnju mreže misija u današnjoj Kaliforniji koje su podržavale domoroce u razvijanju raznih vještina, ali njihova glavna svrha bila je širenje Evanđelja.
Uspostavio je svoje sjedište na sredini obale Kalifornije u misiji Sv. Karlo Boromejski u Karmelu i počeo primati domoroce u Crkvu. Od njih se nije zahtijevalo obraćenje, ali bila je potrebna opsežna priprema ako su se odlučili obratiti.
Kao otvoreni branitelj ljudskih prava domorodaca, Serra je neustrašivo prozvao vladu zbog njihovog raširenog fizičkog i seksualnog zlostavljanja i osudio smrtnu kaznu. Kako su napetosti rasle, Serra je odlučio otputovati u Mexico City kako bi promovirao misiju koja je željela spasenje duša umjesto dominacije i osvajanja. Tijekom posjeta kraljevom potkralju Nove Španjolske, Serra je predstavio pravila koja su poslužila kao osnova za prve velike zakone Kalifornije u koju se vratio 1774.
Političke bitke su se nastavile. Serra je nastavio osnivati misije i služio kao službenik sakramenta potvrde tijekom svih misija. U 70. godini bio je iscrpljen od života provedenog u služenju Evanđelju. Dana 28. kolovoza 1784. Serra je umro sretnom smrću u misiji Karmel.
Misionarski žar sv. Junipera Serra ostavlja trajan i relevantan primjer za sve katolike. Prilikom njegove kanonizacije, papa Franjo opisao je Serru kao personifikaciju “Crkve koja ide naprijed”, “koja je svjedočila o radosti Evanđelja u ovim zemljama” pod motom “Nastavi ići naprijed”. Franjo je zaključio svoju kanonizacijsku propovijed trgnuvši nas iz komfora kako bismo sa Serrom mogli „reći: Naprijed! Idemo dalje!”
Blagdan mu je 1. srpnja.