Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu Hitna pomoć za nemirne objavio je promišljanje o sv. Filipu Neriju.

Kažu za sv. Filipa Nerija da je svako jutro, prije izlaska iz kuće, molio Boga da drži svoju ruku nad njim. Ako ti digneš svoju ruku, Filip će te izdati! Naš nutarnji svemir sličan je onom izvanjskom, čudesnom i neizmjernom. Znanstvenici se ne mogu načuditi kako ovaj naš svemir uopće opstaje. Mi kažemo u onih pet glavnih istina katoličke vjere da je Bog sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja.

Naš nutarnji svemir sličan je onom izvanjskom, čudesnom i neizmjernom.

Japanac Jukava je otkrio da u svakoj jezgri atoma postoji brzina koja je veća od brzine svjetlosti. Sve se tako munjevito miče da je zaključio da postoji jedna nevidljiva ruka koja sve to drži na okupu. Sve uzdržava! Znanost je ne može ni trunka provjeriti. Izvan je dohvata naše percepcije, a ipak je tu i djeluje. Sv. Filip je u jednom trenutku svoga života primio takvu silu Duha Svetoga u sebe da je mislio da će se raspasti. Ipak, nije se raspao nego ga je ta sila uzdržala. Sila Božja je stvorila te jezgre i te nevjerojatne silnice i brzine koji kao da sve vode rasulu, ali ta ista sila sve drži u blagoj harmoniji. Zašto je to tako u svemiru teško nam je znati, ali možemo nazrijeti zašto se tako nešto slično događa u našim dušama. Rabini su se pitali kako protumačiti Riječ iz Ponovljenog zakona gdje se kaže da će se Izrael priljubiti uz Gospodina.

Kako se netko može priljubiti uz Onoga tko je sami oganj i vatra koja proždire?

Kako se netko može priljubiti uz Onoga tko je sami oganj i vatra koja proždire? Mojsiju je Bog rekao da nitko ne može ostati na životu ako samo vidi Njega, a kako bi ostao na životu ako bi se čitav priljubio uz Njega? Rabini su zaključili: možemo se priljubiti uz Boga jedino po njegovom milosrđu! Rosa Njegovog milosrđa drži nas priljubljena uz Njega, premda smo, po sebi, neizmjerno udaljeni. Ruka Božja nad Filipom Božje je milosrđe koje ga čuva da se ne raspadne. Nas iznutra ne razdiru samo neke prirodne sile, kao atomi ili molekule, nego, nažalost, i antitijela koja nazivamo grijesima, požudama, pohotama, zlim mislima i tomu slično. A tu je na dijelu i jedan razarač, nečiti duh, koji sve to pospješuje. Ako je svemiru potrebna nevidljiva ruka Božja da ga drži na okupu, koliko je tek onda potrebna našim dušama!? Znanstvenici u svemiru naziru neku slobodu u svim tim gibanjima. Poznat je Heisenbergov zakon indeterminizma.

Duša je sva prošarana slobodom. On je sloboda.

A kolika je tek sloboda u našim dušama! Duša je sva prošarana slobodom. On je sloboda. U slobodi možemo Bogu kazati da digne svoju ruku s nas i da ćemo se mi sami uzdržavati, a možemo Ga ponizno zazivati, kao Sv. Filip Neri, da nas čvrsto drži priljubljene uz sebe, po svom milosrđu. Duh Sveti koji se spustio u Filipa i izgledao mu, na prvi mah, kao razorna sila, zapravo je nutarnji učitelj koji nam osvjetljava sve ono što nam prijeti rasulom, razara naše uvjerenje o samodostatnosti i izaziva u nam neizrecive uzdahe: Abba! Oče!