Danas je Velika subota i podijelila bih s vama jednu uspomenu prilikom posjeta Božjem grobu.

Bila sam u crkvi i bila je ponoć kad sam ostala sama. Na trenutak sam zadrijemala i probudila se kad sam se umalo prevrnula i pala jer sam bila sjedila i prevario me san.

Prije toga sam čitala tekst koji sam si pripremila, ali se nikako nisam mogla sabrati i koncentrirano čitati već su mi misli bježale i na kraju sam bila i gladna. Prije toga, na pamet mi je pala jedna ideja koja me toliko razveselila da sam jedna čekala krenuti u akciju oko toga.

Kad sam tek stigla u crkvu, osjećala sam tugu i započela monolog u srcu jer sam puno toga željela podijeliti s Njim…

Na kraju svega, kad sam išla doma, prošla mi je kroz glavu misao da On zaista ne očekuje nikakva čuda od mene, već samo da Mu vjerujem i ostanem blizu.

Društvo u kojem živim(o) priča jednu svoju priču gdje je sve savršeno, skladno, uigrano…

Svijet ima neka svoja očekivanja kojima ja nikako nisam dorasla i nikada neću moći zadovoljiti ta očekivanja.

Ali znate što? – ni ne pokušavam.

Jer kada bih tako radila, i živjela, onda ne bih podijelila ovako nešto jer jedni će reći da sam luda i kakva je to molitva uz Božji grob i što uopće govorim, dok će drugi reći da kakvo je to dremuckanje i razmišljanje o hrani i idejama dok molim uz Božji grob.

Sve dok razmišljam o tome, u meni se stvara nemir.

Međutim, kad sam iskrena u tome kako se osjećam – ništa me ne brine i sve ima smisla.

Ne pokušavam se stopiti s masom.

Ako sam nešto do sada uspjela naučiti – to je da život zaista jest borba iz dana u dan, ali je lijep u svakom trenutku borbe.

Samo ovisi tko su učitelji od kojih učimo. Do čijeg mišljenja nam je stalo i koga pokušavamo zadiviti.

Ako ponekad dremucnem, sigurna sam da se i Bog razveseli jer bolje da malo odmorim nego budem čangrizava i gruba prema drugima.

Svijet traži savršenstvo, ali Bog traži da budemo iskreni, onakvi kakvi jesmo.

Jer susret s Bogom događa se u stvarnosti – umoru, gladi, rastresenosti, suzama, smijehu, pa i kratkom drijemežu… U toj iskrenosti otvara se prostor za odnos, a ne performans. I tu nastaje mir.

Hvala što slušate i što živite život bez filtera!