Donosimo otajstva svjetlosti svetog ružarija:

PRVO OTAJSTVO: KRŠTENJE ISUSOVO

U prvom svjetlosnom otajstvu razmišljat ćemo o Isusu kojega je u rijeci Jordan krstio Ivan Krstitelj.

Sveti Marko nam u svom Evanđelju o tome pripovijeda (Mk, 1, 9-13): Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. Krist je svjetlo svijeta. Njegova prisutnost raspršuje tmine koje opterećuju čovječanstvo koje hodi između svjetla i sjena. Daje nam nadu utemeljenu na neizmjernoj ljubavi Oca koji izlazi ususret muškaraca i žena svih vremena i poziva nas da krštenjem uđemo u njegovo Kraljevstvo. Među mnogim imenima koja smo dali ovom sakramentu najviše figurira ono „prosvjetljenja“: krštenik je sin Svjetla, postaje Svjetlo, kao Krist sam. Isto to je rekao na propovijedi na gori: „Vi ste sol zemlje. (…) Vi ste svjetlo svijeta“.

Vjernik svjedoči Božje milosrđe vlastitim djelima svjetla: živeći prema evanđelju, živeći pravedno i ljubeći bližnjega. Čudesnom obnovom platna Naše Gospe od Krunice iz Chiquinquire zasvijetlila su nanovo lica Marije i njenog sina. I pastirići u Fátimi su bili okruženi svjetlom koje je silazilo s Neba, a Lucija je opisala da se taj sjaj pružao čitavom zemljom.

Nakana ovog otajstva: molimo za žrtve COVID-a 19, koji muči svijet: za tri milijuna umrlih, za oboljele i njihove obitelji. Za medicinsko osoblje i sve one koji se bore protiv ove pošasti.

DRUGO OTAJSTVO SVJETLA: ČUDO NA SVADBI U KANI GALILEJSKOJ

U drugom otajstvu razmišljat ćemo o Isusu koji je na zagovor svoje majke pomogao mladencima na svadbi pretvorbom vode u vino.

Sveti Ivan nam u svom evanđelju pripovijeda (Iv 2, 1-11): Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Krist, Sin Boga koji se utjelovio, je poslanik Boga Oca za spas izgubljenih ovaca, kao Dobri pastir te za obnovu dostojanstva stvorenja, a njime i čovječanstva proslavljenog Gospodinovim uskrsnućem. Ivan apostol, koji je u svom evanđelju donio svjedočanstvo o Isusu, Ga u završnoj viziji Otkrivenja vidi kao Jaganjca koji slavi svadbu s Crkvom koju sačinjava otkupljeno čovječanstvo.

Na svakoj euharistiji – prije nego li primimo Svetu Pričest – ponavljamo: Blaženi oni koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu Čitav zemaljski život Kristov je euharistijski život, a zajedno sa slavom koju je zadobio Uskrsnućem na desnu stranu Oca, čini puninu života ispunjenoga Ljubavlju koja nas mijenja, ona koju se još u Starom zavjetu slavi u Pjesmi nad pjesmama, a životi samih svetaca uvijek su bili životi potpune pričesti, kakav je na prvom mjestu bio onaj Marije, Majke Božje. Gospodin nam je to htio pokazati i životima troje pastirića hraneći ih posredstvom anđela Mira nebeskom hranom i pićem, a posebice preko Franje, kontemplativca, koji je uživao ostati skriven u prisutnosti Isusovoj, priželjkujući i pripremajući se za konačni susret na nebu.

Nakana ovog otajstva: molimo zagovor svetog Josipa – povodom 150. godišnjice njegovog proglašenja zaštitnikom sveopće crkve – da čuva i štiti puk kršćanski, nadahnjuje svećenike, bdije nad pozivima u religijski i svećenički život te da svima nama bude uzor svetosti u svakodnevici.

TREĆE OTAJSTVO SVJETLA: ISUSOVA PROPOVIJED O KRALJEVSTVU BOŽJEM I OBRAĆENJU

U trećem ćemo otajstvu razmišljati o Isusu i njegovom javnom djelovanju, ozdravljenjima bolesnih dušom i tijelom kojima je posvjedočio milosrđe Očevo.

Sv. Matej nam ovako pripovijeda o početku javnog djelovanja i propovijedanja našeg Gospodina: (Mt 4, 12-17): A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Na početku svog javnog djelovanja Isus u sinagogi u Kafarnaumu predstavlja svoj program potvrđujući Izajine riječi: on me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je nakon Pedesetnice također bilo poslanje Marije i apostola te je razlog postojanja Crkve: naviještanje radosne vijesti svim narodima zemlje do kraja svijeta.

Marijanska svetišta kao ovo u Chiquinquiri u Kolumbiji te u Fátimi u Portugalu, privilegirana su mjesta prihvata vjernika i pomirenja, radosnog naviještanja evanđelja kao i prostori otvoreni susretu sa siromašnima i solidarnosti s njima. Kao nakanu ovog otajstva preporučamo zaštiti nebeske Gospe sve obitelji svijeta, ne samo one blagoslovljene sakramentalnim vezama, već i one koje se nalaze na putu vjere, koje trpe materijalne poteškoće te onima koji su izgubili veselje prve ljubavi. Molimo na koncu i za nepotpune obitelji, za siročad i udovice kako bi u susretu s Bogom bili motivirani slijediti ga, a u nama pronašli okruženje puno ljubavi i solidarnosti.

ČETVRTO OTAJSTVO: PREOBRAŽENJE ISUSOVO

U četvrtom otajstvu razmišljamo o tome kako Isus preobraženjem trojici apostola pokazuje svoju Slavu na vrhu brda Tabor uz prisustvo Mojsija i proroka Ilije. Sv. Marko evanđelist nam o preobraženju ovako pripovijeda: (Mk, 9, 2-8): „Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.“ Papa Ivan Pavao II. koji nam je u nasljeđe ostavio Otajstva svjetla nam kaže da je preobraženje Isusovo vanredan misterij Svjetla: Kristovo lice odražava Slavu očevu, Stari zavjet je zastupljen Mojsijem koji predstavlja zakon, a Ilija je zastupnik službe proroka, dok nas Božji glas poziva slušati Njegovog ljubljenog Sina.

Isus želi nagovijestiti slavu koju će uskrsnućem ponovno zadobiti, a koju je skrio kako bi postao čovjek u djevičanskoj utrobi Marijinoj. Na taj način nas ne priprema samo na sablazan svoje muke i strašne smrti na križu, već daje poklon koji će crkva u potpunosti preuzeti kada čitavi svemir bude oslobođen propadljivosti, kada će čist i savršen rukama Sina biti predan Ocu kako bi on bio sve u svima.

Isusova Majka, bez istočnoga grijeha, postala je jedino stvorenje otkupljeno vrlinom svoga poslanja u službi spasenja, u svakom ukazanju pokazuje blještavu ljepotu koja čeka učenike njenog Sina te nas poziva ustrajno moliti te prestati vrijeđati boga svojim nevjernostima.

Kao nakanu ovog otajstva molimo Boga preko njegove presvete Majke obraćenje grešnika, onih koji čine nepravdu, ne poštuju bližnjega i uništavaju okoliš kao i za osobe i institucije koje umjesto rada za opće dobro ne cijene život, potiču nasilje i potpomažu stilovima života koji vrijeđaju Boga, te vrijeđaj ljudsko dostojanstvo.

PETO OTAJSTVO: USTANOVLJENJE EUHARISTIJE

U ovom ćemo otajstvu razmišljati o Isusu koji je na Posljednjoj večeri ustanovio Euharistiju, svećeničku službu te nam ostavio zapovijed bratske ljubavi. U Prvoj poslanici Korinćanima apostol Pavao nam ovako pripovijeda o ustanovljenju Euharistije (1. Kor, 11, 23-26): Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

U svojoj poslanici o Krunici papa Ivan Pavao II naglašava da je naša Gospa u javnom životu Isusovom uvijek bila diskretna i šutljiva. Nikada nije zamjenjivala svoga Sina niti je željela biti protagonist, no uvijek priprema srca za susret s njim. Zbog toga je u Zdravo kraljice pozdravljamo govoreći joj „živote, slasti i ufanje naše, jer je ispunjena Životom svoga Sina, jer nas uči uživati u sreći što ga imamo te iščekivati njegovu pobjedu.

Marija se ne nalazi u prikazu Posljednje večere, ali je, zahvaljujući njoj, Bog posredstvom vjere uzeo ljudsko obličje u njenom srcu te u njenoj utrobi posredstvom Duha Svetoga. To je tijelo predano kao kruh života za spasenje svijeta. To je isto proslavljeno tijelo koje je, uzašavši na najviše predjele neba, sa sobom dovelo mnoštvo koje se ne da prebrojiti – proslavljenu crkvu – koja nas prati i koja nas bodri da nastavimo hoditi suznom dolinom.

Kao nakana ovog otajstva, podignimo nebu našu prošnju za pomirbu i oprost među ljudima i narodima te se složno pridružujemo vapaju Svetog Oca za trenutnim okončanjem ratnih sukoba, svakediskriminacije po rasi, imetku ili religiji. Za vjerske slobode i solidarnost među narodima.