Kapela je zanimljiva po svojoj jedinstvenosti, počevši od izgradnje krova i dijagonalnoga središnjeg postava u prostoru. U kutu između dviju zidnih ploha uzdignut je brončani kip Srca Isusova (visine 2,98 m i širine 2,50 m), u kojem Isus raširenih ruku šalje svoje učenike po svemu svijetu naviještati Evanđelje.

Kapela Srca Isusova / Foto: Matija Maša Vekić

U kapeli je zanimljivo riješeno svetohranište u bronci, zatim oltar na kojem je Jaganjac Božji, 70×77 cm; ambon na kojem su u bronci prikazani simboli četvorice evanđelista, dimenzija 40×89 cm. Otac Gajšak izradio je i tri vitraja za tu kapelu (križ, vitraj iznad ulaznih vrata i vitraj “Oganj dođoh baciti na zemlju”, dimenzija 60×33,5 cm).

Nažalost,  u potresu 2020. godine teški brončani Kip Srca Isusova pao je sa svog postamenta i oštetio i kapelu. Vitraji su ostali netaknuti, kao i nekoliko svijećnjaka i vaza za kapelu. Ta lijepa i vrijedna kapela, koja se nazivala hrvatska Sikstinska kapela, još se nije počela obnavljati.

Oštećeni kip / Foto: Matija Maša Vekić

Prilaz kapeli je također vrlo lijep. Na ulazu u sjemenište nalazi se bista Kardinal Augustin Bea, a u atriju istog Sjemeništa krasan vitraj Majčina zaštita, 2,82×2,88 m. Sve su to radovi vrijednog i samozatajnog p. Gajšaka.

Bilo bi potrebno što prije obnoviti tu kapelu Srca Isusova na Fratrovcu i tako sačuvati umjetnički rad o. Marijana Gajšaka kao važan dio hrvatske i europske kulture.

Bogat životopis i umjetnički put o. Gajšaka

Isusovac Marijan Gajšak (1944.-1993.) rođen je u Klanječkom Dolu, u općini Klanjec. Za svećenika je zaređen 1973. godine u Zagrebu te potom poslan na pastoralnu službu u Osijek. Od 1974. do 1975. studirao je na Orijentalnom institutu Sveučilišta Gregoriana u Rim i dobio odobrenje da može služiti misu i na istočnom obredu. Kiparstvo je studirao od 1975. do 1978. na “Accademia di Belle Arti” u Rimu, a specijalni studij kiparstva od 1978. do 1979. na École nationale supérieure des Beaux-arts u Parizu. Ostvario je mnogo kipova, slika, vitraja i ikona.

P. Marijan Gajšak, DI

Od 1980. predavao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu kolegij “Umjetnost u funkciji sakralnoga”. Godine 1987. primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU). Imao je više skupnih i nekoliko samostalnih izložbi u Rimu, Parizu, Zagrebu i Klanjcu. Djela mu se nalaze u Zagrebu, Rijeci, Donjim Andrijevcima, Krku, Mostaru, Rimu, Parizu i na otoku Gospe od Milosti u Boki kotorskoj.

Vitraj u kapeli Srca Isusova / Foto: Matija Maša Vekić

Otac Marijan Gajšak izradio je bistu znanstvenika isusovca Ruđera Boškovića, skulpturu sv. Josipa Radnika 60×13 cm, skulpture Predanje i Virginitas, reljef Uskrsnuće, Djevojačka glava (Imaginacija), visine 40 cm, Zamišljena, 60×30 cm, Anđeo u praznom grobu, 26,5×38 cm, Stjepan Glavač, promjera 21 cm, Ivan Merz, 51×35 cm, medalju svećenika i pjesnika Izidora Poljaka itd.

Osmislio je u svili i dvije zavjese za svetohranište, misnicu za svoju mladu misu i drugu misnicu s prikazom događaja u Kani Galilejskoj te ikonostas za potrebe istočne liturgije. Uistinu je bio suptilan i svestran umjetnik, “svila i čelik”, kako ga je nazvala novinarka Smiljana Rendić (1926.-1994.)