„Badava ste dobili, badava dajite“ (Mt 10, 8) rekao je Isus, među ostalim, svojim apostolima, kad ih je, prvi put, poslao, da propovijedaju po židovskoj zemlji Kraljevstvo Božje.

A bio im je dao tada veliko, duhovno, blago u ruke i velike, čudesne, darove, koje će ljudima dijeliti. „Bolesne iscjeljujte, mrtve podižite, gubave čistite, đavle izgonite!“ (Mt 10, 8.).

Nije to njihovo: to je Božje.

Ne da im, da tim trguju; da to pretvaraju u novac. Ne smiju nikada tim spekulirati u svoju korist. Nije to njihovo: to je Božje. A Bog, kad daje, daje bez računa: od čiste dobrote. Darovi se njegovi ne mogu platiti novcima: božanstveni su. Uvrijedio bi ga svatko, tko bi ih htio da preračunava u išta zemaljsko, u išta od ovoga svijeta. Zahvalnost i ljubav, to je jedino uzdarje, koje čovjek može ponuditi, dati, Bogu za darove njegove istine, njegova otkupljenja, njegove milosti.

A Bog, kad daje, daje bez računa: od čiste dobrote.

Apostol nije trgovac: on ne radi za plaću

Uvijek su se apostoli toga i držali. Uvijek je Crkva na tomu inzistirala. Apostol nije trgovac: on ne radi za plaću, za dobit. Za „sramotnu — prljavu — dobit“ (turpis lucri gratia), kako se, drastično, izražava, inače uvijek tako blagi sv. Petar u svojoj prvoj poslanici kad apostrofira pastire i svećenike stare Crkve (1 Pt 5, 2; Tit 1, 7. 11). On proklinje Šimuna čarobnjaka u Samariji, kad je taj pokušao da mu ponudi pare za apostolske ovlasti: „Dajte i meni tu vlast, da, na kogagod položim ruke, primi Duha Svetoga!“ (Dj 8, 19). „Novci tvoji neka budu s tobom na propast, što si pomislio, da se dar Božji može dobiti za novce!“ (Dj 8, 20).

Božje blago mora cirkulirati.

I kad su se god kroz povijest Crkve, u prošlosti, bližoj ili daljoj, biskupi i svećenici zaboravljali, pa počinjali trgovati, ucjenjivati, spekulirati svetinjama, pokajanje je Božje stizalo i njih i Crkvu. Bila su to uvijek vremena žalosnog propadanja i svećeničkog ugleda, i crkvene discipline, stege, i kršćanskog duha među vjernicima. Izgorio je odmah svećenik u svim očima, izgubio je odmah sav autoritet i svo štovanje, čim ljudi opaze, da mu je kako se ono kaže, „draga para“ — draža i preča od duša — i da svoje svećeničke funkcije obavlja samo za novac ili radi novca.

Sve, što imaš — na sebi i u sebi, na tijelu ili na duši — vrijedna, Božji je dar; Božje je blago. A Božje blago mora cirkulirati. Cirkulirati Božjim svijetom: mora donositi ljudima blagoslov i sreću. Ne smije ga nitko zadržavati samo za sebe. A ne smije ga nitko ni prodavati. Tako, da njemu jedinome služi.

Ali, šta je, da je, dano ti je od Boga: dobro je; Božje dobro.

Pa pogledajte, braćo, danas svi i na Božji dar, što ga vi držite u rukama! Možda je to novac i imanje. A možda je i snaga mišica, i pamet, i duhovitost, i lijep glas, i ruka vješta nekome glazbenom instrumentu, i sretan — vedar, veseo, nasmijan — temperament, i umjetnost riječi ili pisanja, sastavka, stručna sprema, okretnost, snalažljivost, pronicavost, koja zna dobro savjetovati i može mnogima oko nas pomoći: učiniti im uslugu, napraviti im radost, donijeti im utjehu. Možda je to i moć, i služba, koju vršiš, i tvoj socijalni položaj.

Ali, šta je, da je, dano ti je od Boga: dobro je; Božje dobro. Daji ga dalje! „Badava.“ Kao Bog, široke ruke i široke duše.

Cijelu propovijed pročitajte na portalu Vjera i djela.