Za mnoge od nas, kada sjednemo moliti, bombardirani smo stalnim smetnjama. To može biti bilo što, od otkucaja sata na zidu, buke ili čak niz misli o raznim ljudima ili odnosima u našim životima, a tada može biti teško usmjeriti pažnju na Boga i ostati u razgovoru s Njim, piše Aleteia.

Međutim, ponekad te smetnje uopće nisu “smetnje”, već su misli koje je uveo Bog i koje su usmjerene na našu duhovnu dobrobit.

Na primjer, evo što je sveta Terezija iz Lisieuxa napisala o rastresenosti tijekom molitve.

I ja imam mnogo [smetnji], ali čim ih postanem svjesna, molim za one ljude čija misao odvraća moju pozornost, i na taj način oni izvlače korist iz mojih smetnji.

Ponekad Bog želi odvratiti našu pozornost i rasvijetliti prijatelja ili člana obitelji koji se nalazi u nekoj borbi. Možda će im trebati naše molitve ili milosrđe. Na taj način distrakcija se okreće na pravi način i umjesto da nas udaljava od Boga, približava nas Njemu i Njegovom planu.

Ključno je biti pažljiv kada se to dogodi i primijetiti kada razmišljate o nekome u svom životu ili čak nečemu što ste vidjeli. U nekim slučajevima Bog će možda željeti da molite za tu osobu ili da joj pružite ruku pomoći.

Sveti Josemaria Escriva nas uči da: “Što je apostol bliži Bogu, to su njegove želje univerzalnije. Njegovo se srce širi i prima sve i svakoga u svojoj čežnji da položi svemir pred Isusove noge.”

Dakle, sljedeći put kada osjetite rastresenost tijekom molitve, ponudite je Bogu i otvorite svoje srce svemu što vam Bog želi priopćiti u tom trenutku.