Pod sigurnim vodstvom Duha Svetoga, dana 24. listopada 1890. u Sarajevu je utemeljena Družba sestara Služavki Malog Isusa. Ona je i životno djelo vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera koje raste, cvate i rađa, uz mnoge kušnje, već 125 godina, prenosi portal Služavke Maloga Isusa.

Želeći riješiti tešku situaciju velikog broja siromaha sarajevski nadbiskup Josip Stadler je u kolovozu 1890. kupio kuću u ulici Mjedenici da bi tu ubuduće zbrinjavao siromašne osobe i djecu. Ta trošna kučica postala je prva nadbiskupska ubožnica. Kuća je uređena i na blagdan sv. Rafaela, 24. listopada 1890. otvorena uz prihvaćanje nekoliko ženskih osoba, te se taj dan se smatra utemeljenjem Družbe.

Brigu za siromašne nadbiskup Stadler je povjerio skupini od 6 djevojaka, koje su postale prve članice Družbe SMI nakon što su 1893.godine položile prve redovničke zavjete. Sam Nadbiskup napisao je prva pravila naslovivši ih Pravila za Služavke siromaha ili Malog Isusa. Osam godina kasnije napravio je novu kuću za siromašne i nazvao ju „Betlehem“, u nju su se preselile sestre i djeca iz prve ubožnice u ulici Mjedenici. Ta kuća postala je i Kuća matica Družbe.  Samo godinu kasnije kupio je još jednu kuću u koju su se smjestile starije osobe i dječaci i nazvao ju „Egipat“.

Svrha Družbe sestara Služavki Malog Isusa je „sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe.“

Najteža je situacija nastala poslije drugog  svjetskog rata kada je Družba izgubila sve svoje kuće i ekonomije u Bosni…

Družba Služavki Malog Isusa razvijala se u Bosni i širila izvan njezinih granica. Najteža je situacija nastala poslije drugog  svjetskog rata kada je Družba izgubila sve svoje kuće i ekonomije u Bosni, pa se Vrhovna uprava Družbe preselila u Zagreb a sestre po drugim samostanima i župama u Hrvatskoj. Zbog teškoća, progona i stradanja u vrijeme i nakon drugog svjetskog rata, lišene mnogih svojih kuća i sirotišta, sestre su tako prihvatile suradnju u župnom apostolatu.

Godine 1956. sestre odlaze u inozemstvo gdje rade u domovima za bolesne i nemoćne u Belgiji, Njemačkoj i Italiji, te u župnom apostolatu u Francuskoj, Njemačkoj i Kanadi.

Kako se Družba širila tako je rasla i brojem zvanja. Iz tih razloga godine 1969. Družba se podijelila na tri Provincije sa sjedištem u Sarajevu, Splitu i Zagrebu.

Apostolsku dimenziju Družbe, sestre Služavke Malog Isusa žive tako što se posvema posvećuju širenju kraljevstva Božjega. Sudjeluju u životu Crkve brinući se za Isusovu najmanju braću, i po želji oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera prihvaćaju rad u misijama.

Na vratima naših samostana svakodnevno je sve veći broj siromaha kojima se daje topli obrok i ostalo što je potrebno…

Sestre su uključene u apostolat preuzimajući brigu o bolesnima, nemoćnima i ostavljenima, njegujući ih u državnim staračkim domovima i domovima smještenima uz naše redovničke kuće. Na vratima naših samostana svakodnevno je sve veći broj siromaha kojima se daje topli obrok i ostalo što je potrebno.

U više naših samostana imamo jaslice i dječje vrtiće u kojima sestre skrbe o djeci dok su njihovi roditelji na poslu. Preko djece uspostavlja se odnos s roditeljima, ulazi se u obitelj i obiteljske situacije u kojima sestre puno pomažu kako bi se riješile teškoće.

U državnim ustanovama i u sklopu naših samostana sestre služe djeci s teškoćama u razvoju i djeci bez roditeljske skrbi, a rade i kao medicinske sestre po bolnicama i domovima.

Sestre/Služavke Maloga Isusa

Sestre su uključene u apostolat rada s mladima po župama i u našim odgojnim zajednicama gdje mladi rado navraćaju da bi ispunili svoje težnje za dubljim iskustvom vjere. U tim iskustvima neki od mladih otkrivaju i duhovni poziv.

Nakon demokratskih promjena sestre se uz župni apostolat uključuju u vjeronauk u školi gdje svjedočanstvom i navještajem vjere pomažu djeci i mladima na putu odrastanja.

Družba danas, o 125. obljetnici postojanja ima 345 zavjetovanih sestra, 4 novakinje i 8 pripravnica. Sestre djeluju u 63 samostana i zajednice koje se nalaze u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i izvan granica domovine sve do dalekog Haitija.

Svoje poslanje sestre žive i svjedoče u 15 domova za starije i nemoćne, u 8 dječjih vrtića, u 3 kuće za djecu s posebnim potrebama i jednoj kući za djecu bez roditeljske skrbi.

Sestre/Služavke Maloga Isusa

Služavke Malog Isusa slijede primjer Isusova milosrđa koje pokazuje ljubav Očevu u praštanju i u brizi za žalosne, siromašne i napuštene. Darom služenja, kojeg su primile od Duha Svetoga, po Isusovu primjeru i danas služe njegovoj najmanjoj braći i u njima služe samog Maloga Isusa. (SMI)

Blažena Djevica Marija – Uzor u služenju

Blažena Djevica Marija je uzor duhovnosti sestara Služavki Maloga Isusa. (Konstitucije čl. 5) Ona je model, uzor i oblik življenja Služavke Maloga Isusa. Služavka Maloga Isusa jest ”služavka” ukoliko prima, sluša, slijedi i utjelovljuje Božju Riječ, kao što je to činila Djevica Marija, prenosi portal  Služavke Maloga Isusa.

Marija je i posrednica pred Isusom. I Služavka Malog Isusa ima zadatak riječju i primjerom privoditi ljude poslušnosti Isusu, služenju jedinom istinskom Posredniku i Otkupitelju čovjeka.

Služavka Malog Isusa, dragovoljno izabravši djevičanstvo kao oblik svoga življenja, izabire i duhovno majčinstvo tipa Marije, majčinstvo koje rađa, njeguje i čuva Isusovu braću.

Sestre/Služavke Maloga Isusa

Služavka Malog Isusa, dragovoljno izabravši djevičanstvo kao oblik svoga življenja…

Mariji je prirođena bliskost s tradicijom, ali s onom tradicijom koja znači nastavak života. Marija je bila povlaštena jer je kao stvorenje bila izabrana za izvanrednu službenicu spasenja. Njezina poniznost dopušta da joj život bude savršeno prožet Riječju Božjom koju je ona začela, ne samo u svom krilu nego i u svom srcu. Crkvena predaja promatra Mariju kao onu koja je shvatila puni smisao svake riječi i svakog događaja. Ona je uzor prosvijetljene poslušnosti jer se pita kako će se ostvariti događaji koji su joj naviješteni. Takav njezin stav čuvarice događaja u svom srcu čini Mariju sposobnom da bude otvorena pozivu trenutka. Njezin spreman odgovor „Evo službenice Gospodnje“ otvorio je njezino djevičansko krilo vječnoj Riječi Očevoj. U istom je času pokazala svoju vjernost pozivu trenutka: spremno je pošla na put u gorje rodici Elizabeti. Njoj anđeo nije rekao neka pođe u gorje kod svoje rođakinje, već samo kako je njezina rođakinja u blagoslovljenom stanju. Isto tako i na svadbi u Kani. Nitko nije Mariji spomenuo da nemaju vina, već je sama procijenila u kakvoj se teškoj situaciji nalaze mladenci. Ona je to učinila jer je bila budna, otvorena duha i srca te vjerna pozivu trenutka. Zbog toga je bila sposobna uočiti stanje i riješiti teškoću.

Služavka Maloga Isusa i u svom služenju slijedi primjer Presvete Djevice Marije.

Sestre/Služavke Maloga Isusa

HIMNA DRUŽBE