Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina o. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. O. Jakov od Križa inače je liječnik, a nedavno je zaređen za svećenika. Na društvenim mrežama promišljao je o pozivu proroka Jeremije. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Poziv proroka Jeremije i sve drame koje su išle s tim tako me podsjećaju na mene i moje negdašnje borbe. To što poziv opisuje kao borbu u kojoj je Bog pobijedio, nadvladao njega i njegove ideje za njegov život.
Bog ti dođe, zavede te, pokaže ti koliko si voljen i koliko je On vrijedan tvoje ljubavi. Nježno govori srcu koje mu se odluči iskreno otvoriti. Vodi ga sebi. Želi ga za sebe. Jer upravo to je smisao našega postojanja, stvoreni smo za Njega, da bismo ga voljeli, i kao što kaže sv. Augustin, nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. To iskustvo zahtijeva od nas odgovor, jer Bog je toliko drugačiji od stvorenja da ne može u istome srcu prebivati i On i svijet. Zato svetci kažu da ostavimo sve što nas dijeli od Boga da bismo mogli doći potpuno Njemu, duši koja voli i koja spoznaje što joj je učinio u životu, ne može ostati na pola ceste i gledati Njegovo svjetlo, nužno želi dotaknuti onoga koji ju je stvorio i obnovio i izliječio. Slijediti Boga i Njegov glas podrazumijeva da u društvu često misle da smo čudaci zato što nećemo varati na porezu, što nećemo piti, što nećemo biti promiskuitetni, što želimo iskreno slijediti svoju savjest i vršiti volju Božju.
Slijediti Božji glas znači biti glas razuma u ovome svijetu.
Slijediti Božji glas znači biti glas razuma u ovome svijetu. Biti kao Jeremija glas istine. Ukazivati primjerom na to da se može živjeti bolje i čišće.
To ipak ne znači da prestajemo biti slabi ljudi. Imamo pravo na to da nam nekad taj teret borbe sa svijetom bude težak, jednako kao i proroku Jeremiji, ma i Isusu je u Getsemaniju bilo teško prihvatiti volju Očevu. Imamo pravo sumnjati, imamo pravo požaliti se. Ali ako nam srce i dalje ostane otvoreno, čut ćemo i dalje taj tihi iritantni glas koji će nam govoriti što je ispravno i od kojega ćemo teško moći pobjeći.
Kao kad sam ja osjetio poziv i sam sebe uvjerio da to nije to jer sam to halucinirao i nisam dostojan i nisam sposoban i ima toliko boljih od mene i želim djecu i želim ženu i želim karijeru i želim biti uz svoje roditelje, ali u dubini sam osjetio taj tihi glas koji mi nije davao mira dok nisam odlučio odgovoriti na njega. I jedino što sam mogao je isto kao i Jeremija reći: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.
I tu sam našao mir.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.