"Od danas krećem s porukama motivacije potrebne za uspjeh. Kroz "Sedam blaženstava uspjeha" razmatrat ćemo koji su temelji svake vrste uspjeha za kršćanina", napisao je fra Ivan MarijaLotar na svojem Facebook profilu Pitaj svećenika - askfrapriest.
“Blago gluhima na obeshrabrenja! Oni će zacijelo doći do cilja!”
Svatko se u životu susreo s obeshrabrivanjem okoline. “Ti to ne možeš!”, “Pa, nemoj to tako!”, “Ma daj, to ti je glupo!”, “A je, baš ćeš ti, a toliki drugi prije tebe nisu!” I tako dalje. Sve su to đavolska obeshrabrivanja koja dolaze preko usta ljudi, i to počesto – nama najbližih. Oni često misle da nam čine uslugu, kao: “da se ne razočaramo.”, a zapravo su totalni uteg našega života. Tko smije nama odraslima reći da nešto ne trebamo ili trebamo; moramo ili ne? Jedino vrhunski autoritet: Gospodin. Izmoli, razmisli, savjetuj se s dobronamjernim ljudima, planiraj i – kreni činiti! Začepi uši na obeshrabrivanja! Pogotovo onih ljudi koji se cijeli život nisu s mrtve točke maknuli. Ne osuđuj, ali niti ne slijedi njihov primjer! Samo hrabro!
“Blago skromnima! Oni nikada neće iz vida izgubiti onoga koji im je sve dao!”
Bog je izvor i počelo svakoga dobra! On želi naše sudjelovanje u njegovu djelu stvaranja. Stoga, svaki čin stvaranja dar je Božji. Ipak, postoji opasnost da vremenom čovjek pomisli kako je on to sve sam svojim silama stekao i ostvario. Gospodin svoje slave ne da nikomu. U trenutku kada izgubimo skromnost, gubimo blagoslov. U trenutku kada drugoga počnemo gledati svisoka, gubimo skromnost i opet – gubimo blagoslov. Stječimo, gradimo, radimo, ali i budimo zahvalni, svakoga dana! Kako znamo da smo Božji? Kad mu na neuspjehu zahvalimo jednako kao i na uspjehu!
“Blago upornima! Oni znaju da se malim koracima prelaze velike udaljenosti”!
Mi bismo najradije pretrčali određene događaje u životu, odnose, situacije itd. Ipak, biti pri punoj svijesti u svakoj fazi nekog događaja iznimno je važno! Najprije jer treba uživati u svakom trenutku vlastite događajnosti, jer je ona dar Božji – svaki trenutak. A drugi razlog je taj što problemu, u slučaju pogreške, lakše uđemo u trag! Tvrdoglavi ljudi imaju veće šanse uspjeti, ukoliko svoju tvrdoglavost, molitvenim i kreposnim životom, “stešu” u poniznost i upornost! Tada su u prednosti u odnosu na druge. Biti uporan znači moći “progutati” i poniženja i pad i sve što nas sprječava na putu do Božjeg dara – uspjeha! Korak po korak i eto nas na cilju!
“Blago onima koji pogriješe! Oni zauvijek nauče!”
U mentalitetu svijeta u kojem živimo postoji jedna apsurdna opreka. S jedne strane, važno je prihvatiti svakoga, pokušati ga razumjeti; u redu je biti svoj, u redu je pogriješiti itd. S druge strane, cijeli život nas uče kako je važno sve činiti savršeno, bez greške. Cijeli život nas netko vrednuje, ocjenjuje. Važan je cilj. Međutim, Isus nas uči da je ispravan put u sredini tih dviju opreka. Normalno da nećemo svjesno griješiti, namjerno fulati. No, ako se dogodi, ljudi moji – nije drama. Premalo važnosti pridajemo hodu do cilja, a previše cilju samome. Doista, na greškama mudar čovjek uči i ide naprijed nakon njih! A ne-mudar se uvijek samosažalijeva i cvili nad svojom sudbinom, kriveći najprije druge, onda sebe, pa Boga itd. Nema potrebe. Pogriješio si? Ispravi grešku, nauči za drugi put i hrabro naprijed!
“Blago milosrdnima! Oni znaju da je njihov uspjeh blagoslovljen!”
Blago onima koji ne gaze po drugima kako bi ostvarili svoj cilj! Oni znaju da je njihov uspjeh blagoslovljen! Ukoliko bih morao odabrati “smrtno ozbiljno” blaženstvo uspjeha, to bi bilo ovo. Katkad je moguće uspjeti brzo i efikasno, ali gazeći po drugima. Nema tu blagoslova. Može se u početku, pa i neko vrijeme, činiti da to prođe nekažnjeno, ali dugoročno – tu jednostavno nema blagoslova Božjega. Nije Bog taj koji kažnjava onoga koji je počinio to zlo, nego je zločinac taj koji je samoga sebe izuzeo iz blagoslova, čineći što ne treba; ugnjetavajući slabijega.
To nije put kršćanina! Naš put je težak, zahtjevan, naporan, ali pošten, blagoslovljen i – dugoročno uspješan!
“Blago onima koji pomažu drugima! Oni znaju da je uspjeh drugoga ujedno njihov!”
Svi želimo uspjeti u vršenju volje Božje jer nam je to jamstvo za radost i zadovoljstvo u životu. Na zemaljskom putu trebamo pomoć drugih, ali se i od nas očekuje pomagati drugima! Zreo kršćanin nikada nije zavidan, nego se zna radovati uspjehu drugoga kao svojemu. Pomoći će drugome, čak i onda kada zna da će taj drugi zbog toga biti uspješniji, doći dalje. Jer, ne zaboravimo: Bog ne gleda kao što gleda čovjek – na sirovi rezultat, nego i na puteve i načine kako je do rezultata došlo! Stoga, ne bojmo se kad su drugi “bolji” od nas! Nemajmo “zlo oko” na tuđa ostvarenja, nego im radije pomozimo da idu još dalje! Jer, na kraju krajeva, sve je to na izgradnju Kraljevstva Božjeg kojega svi dijelimo!
“Blago onima koji nisu osvetoljubljivi! Oni spavaju mirnim snom!”
Onaj koji se osvećuje, i u najmanjim stvarima, otima Bogu njegovu sudačku ulogu i još k tomu pokazuje jako veliko nepovjerenje prema Bogu – ne vjeruje da će se Bog pobrinuti za situaciju. Osvetoljubiv čovjek je ohol, dakle nepovjerljiv prema Bogu i ljudima i “uzima stvar u svoje (iz Božjih) ruke”. Budući da si uzeo stvar u svoje ruke, uzet ćeš i posljedice tih stvari: realne i kolateralne. Kad Boga isključiš iz slike, on se neće “trpati”.
I ne treba se zavaravati: nema napola.
Ili si Božji ili ne.
Ili je Bog šef ili nije.
On svoga prijestolja ne dijeli ni s kim!
Gospodin zna da nam se čini nepravda, nije slijep.
A ne čini li se i Bogu nepravda?
Ne činiš li ju upravo ti, koji se još najviše žališ na koješta i na svaku sitnicu?
E onda, smiri gard. Opusti se.
Ne treba “skakati” na svaku!
Gospodin će voditi tvoju parnicu, pouzdaj se u nj