U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz franjevačkih e-duhovnih vježbi 2019. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Uvod

U današnje vrijeme nije lako postići sabranost u molitvi. Mnogo je toga što nam zaokuplja misli. Vidimo, međutim, da je slično bilo i u doba sv. Franje. I on se morao brinuti oko svoje sabranosti u molitvi.

Priprema

Sjeti se jučerašnjeg čitanja iz Franjina životopisa. Sjeti se kako je sv. Franjo odbijao misli koje su ga odvodile od molitve i od Gospodina i s kakvom je zauzetošću čuvao svoje vrijeme molitve. Neka Ti ovu pripremu vode riječi Psalma 25:

»Gospodinu su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.«

Čitanje

Pročitaj odlomak iz »Prve poslanice Korinćanima«. Pavao ovdje govori o svojoj revnosti u naviještanju evanđelja, no njegove se riječi mogu primijeniti na bilo koji oblik kršćaninova zauzimanja oko Božjih stvari, pa tako i na molitvu. Pavao se služi sportskim rječnikom. Možeš li zamisliti svoju molitvu kao sportsku disciplinu? Pročitaj tekst i zamisli svoju molitvu kao trčanje. Napreduješ li? Umaraš li se? Možeš li izdržati do cilja? Imaš li pred očima cilj? Misliš li o njemu? Nakon čitanja ostani neko vrijeme u šutnji i promišljaj o ovim pitanjima.

Iz Prve poslanice Korinćanima (1Kor 9,24-27)

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

Razmatranje

Biti u molitvi slično je kao biti u trkalištu. Antičke atletičare, koje Pavao ima pred očima, pratile su oči gledatelja, kao što je slučaj i s današnjim sportašima. Pokušaj zamisliti kako se, dok moliš, nalaziš pred punim stadionom navijača. No ovi Tvoji navijači drugačiji su. To nisu ljudi koji bi navijali za Tebe i protiv nekoga. To je cijelo Nebo koje Te promatra i na Tvojoj je strani. To je pun stadion ljubavi. Sjeti se svetaca koji su Ti osobito važni. Njima napuni svoj stadion i neka Ti oni budu podrška u molitvi, neka oni budu Tvoji navijači. Neka ta ljubav hrani Tvoju molitvu.

Pavao nadalje govori kako natjecatelj sve izdržava ne bi li dobio vijenac, kao što i današnji sportaši izdržavaju naporne treninge, mnoga odricanja, kako bi postigli uspjeh i dobili medalju. Tvoja je medalja neraspadljiva, vječna. Vrijedi se za nju potruditi. Ona je vrijedna i Tvoga napora i Tvoga odricanja. Ona je vrijedna koje besane noći. Ona je vrijedna Tvoga vremena. Ona je vrijedna čak i dosade i praznine koja Ti se katkad može pojaviti dok moliš. Za koju se medalju Ti boriš? Za onu raspadljivu ili za ovu neraspadljivu?

Važno je pred očima imati cilj. I Pavao kaže da se ne bori besciljno, »kao da mlati vjetar«, nego s jasnim ciljem. Njegov je cilj navještaj evanđelja. Kad razmišljaš o molitvi, Tvoj je cilj izgradnja dubljeg odnosa s Bogom, zajedništvo s njime. Bez cilja, molitva će Ti izgubiti smisao.

Molitva

Neka i danas Tvoja molitva izraste iz razmatranja. Sjeti se još jednom punoga stadiona svojih navijača, onih svetaca koji su Ti osobito dragi, pa im zahvali za podršku u molitvi. Zamoli potom Gospodina da Ti dade snagu za pravu askezu, za odricanje, kako bi Tvoja molitva bila čista. Moli ga da Ti pomogne u borbi protiv misli o različitim obavezama i poslovima, koje bi mogle narušiti Tvoju sabranost. Sjeti se pritom konkretnih teškoća s kojima se susrećeš. Moli Gospodina za ustrajnost i redovitost u molitvi.

Za sutra

Pred kraj dana ili prije počinka pročitaj nastavak »Drugog životopisa sv. Franje« fra Tome Čelanskoga. U ovom odlomku govori se o kontemplaciji i preobrazbi koja se događa molitvom.

Toma Čelanski, Drugi životopis sv. Franje (2Čel 98-99)

Kad se vraćao od samotničke molitve, koja bi ga malne pretvorila u drugoga čovjeka, mnogo je nastojao da se uskladi s drugima da se ne bi opazilo kako je upravo raspaljen pa da ne bi zbog ozračja ljudske naklonosti izgubio što je stekao. A povjerljivijima je često znao i tako što reći: »Kad slugu Božjega za vrijeme molitve Gospodin pohodi kakvom novom utjehom, prije nego što napusti molitvu mora k nebu podići oči i sklopljenim rukama neka rekne Gospodinu: ‘Gospodine, ovu si utjehu i nasladu poslao s neba meni grešniku i nevrijedniku i ja ti je vraćam da mi je sačuvaš, jer sam ja kradljivac tvoga blaga.’« A drugom zgodom bi rekao: »Gospodine, oduzmi od mene svoje dobro na ovome svijetu i sačuvaj mi ga za budući.« Rekao je: »Takav mora biti da se na povratku od molitve drugima pokaže takvim siromaškom i grešnikom kao da nije primio nikakvu novu milost.« Govorio je: »Događa se da se za neznatnu naknadu izgubi neprocjenjiva stvar i onoga koji ju je dao potiče da je ponovno lako ne da.«

Zato je običavao ustajati na molitvu tako kriomice i tiho da ga nitko od braće ne bi opazio ni kad je ustao ni kad se molio. Ipak bi navečer, kad bi polazio u krevet, lupao i štropotao da svi primijete kako je legao.