Sablazan je teški grijeh, kršćanine! To govori i sam Isus. Moramo paziti što govorimo, što živimo i što svjedočimo kao kršćani, kao roditelji…

Jer sablazan je kada se ponašamo tako da drugi svojim ponašanjem odustaju od plemenitih ciljeva. Kada drugoga navodimo na grijeh. To mnogi čine čitanjem i gledanjem te prakticiranjem golotinje, a kršćani su.

Isto kad mnogi prate ‘modu’ kroz prekratke odjeće ili dubokog dekoltea, samo da bi se svidjeli drugima, a pritom zanemaruju ili ne mare što Crkva kaže i na svoje kršćansko podrijetlo i ispovijedanje. To čine i oni koji pričaju nemoralne viceve ili dvosmislene viceve. Mnogi ‘malene’ sablažnjavaju dvostrukim životom. Sablazan uništava.

Papa je jednom rekao u svojoj propovijedi da je bolje ‘odrezati ruku, iskopati oko, nego sablazniti malene, tj. pravedne, one koji vjeruju i uzdaju se u Boga’. Tako to piše u evanđelju.

Sablazan je kad se jedno govori, a drugo živi. To je, jednostavno rečeno, dvostruki život. Netko se hvali kako je veliki vjernik, kako redovito ide na misu, a ponaša se nedolično, ili mu je svejedno kad psuje (i opravdava to svojom slabošću), zatim mu je svejedno kad zbog svoje neorganiziranosti ili umora propusti misu te zaboravlja moliti. Ili nije pravedan prema podređenima (ne isplaćuje uopće ili na vrijeme plaću). Izrabljuje druge. Bavi se mutnim poslovima. Pranjem novca.

Koliki roditelji ‘tjeraju’ djecu na misu, a sami ne idu. Koliki učitelji u školi jedno govore, a drugo čine. Koliki svećenici ne žive privatno što propovijedaju. Koliki pušači ne preporučuju pušiti mlađima, a oni sami puše. Takvi ne smiju biti ljudi općenito, a pogotovo kršćani. Kažu mnogi da je bolje biti bezbožac nego takav katolik.

Svaki dan čitamo u novinama ili gledamo na televiziji takve primjere, i jako boli ako su posrijedi (akteri) katolici. Isus takvima kaže u evanđelju da ‘ih ne poznaje’ iako će oni nabrajati svoje pobožnosti i dobra djela koja su za života činili. Isus to ne priznaje, čak ni milostinju, jer je to bio prljav novac, često zbog dvostrukog života stečen. Dvostrukim životom udovoljavamo vlastitim sebičnim interesima i požudama srca. Od teških grijeha. Zbog raznih strasti kojima smo skloni.

Da, točno je, kako neki kažu, da će Bog oprostiti, jer je dobar. Da, dobar je, ali i pravedan. To ne smijemo zaboraviti. I Bog je strog s onima koji sablažnjavaju. Treba se odmah obratiti, popraviti se.

Već su stari Latini govorili: „Riječi odlete, a primjeri privlače“. I sam Isus je rekao da ‘jao onome po kome dolazi sablazan ‘. U Bibliji imamo puno tekstova koji govore o sablazni. Istaknut ću ovaj: Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Mt 16:21-23).

Naše misli nisu često Božje misli. Moramo usklađivati svoje misli i stavove s Biblijom. S Bogom. Isto tako čitamo u Bibliji: „Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.“ (Rim 16:17-18).

Koliki su katolici, a na internetu i na televiziji te u novinama gledaju nedolične stvari. Sablazan je teški grijeh i čin te ima i velike posljedice za život. Jer to duhovno ubojstvo!

Vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara te je zbog toga prikovan za krevet, s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.