Nalazimo se u tjednu priprave za proslavu Svjetskoga misijskog dana, u kojem upoznajemo misijsko poslanje Crkve po primjeru svetaca, ali i po raznim svjedočanstvima misijskog poslanja Crkve danas u različitim dijelovima svijeta.

U ulomku iz današnjeg evanđelja (Lk 11, 37 – 41) čitamo kako je Isus bio kod farizeja na večeri i nije oprao ruke prije obreda, iako je to kod njih običaj, što kod farizeja izaziva čuđenje. Isus koristi taj trenutak pa poučava farizeja da nije važno samo čistiti vanjštinu čaše i zdjele, dok je nutrina puna grabeža i nepravednosti. I nas Isus poučava da nije važna samo vanjska ljepota i da nije bitno samo očistiti vanjštinu, nego našu nutrinu, srce. Nije važno uvijek imati najidealnije uvjete da bismo što postigli.

Misionari najčešće kreću od nule. Nemaju ni kuće ni krova. Posjećuju daleka i zabačena mjesta, okupljaju ljude ispod stabala da bi ih približili Bogu. Organiziraju razne tečajeve i formacije za djecu, odrasle. Vanjski uvjeti najčešće nisu favorizirajući, jer nema osnovnih uvjeta za život: struje, vode, hrane, škole, bolnice… Ali ono što je najvažnije, ljudsko srce je otvoreno susretu i da primi Boga.

Isus pita farizeje „nije li onaj koji je stvorio vanjštinu stvorio i nutrinu“ te ih poziva: „Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto.“ Iz navedenog primjera vidimo da misionari rade srcem, da daju sebe i svoj život da bi što više ljudi upoznalo Boga. Nakon što su postavili duhovne temelje, uza suradnju istih ljudi i dobročinitelja, kreću graditi crkve, škole, ambulante, bolnice… Po njihovim djelima ljudi doživljavaju Boga koji im dolazi u susret i pomaže u njihovim potrebama.

Crkva nam danas, 17. listopada, daje za primjer sv. Ignacija Antiohijskoga, biskupa, svetca i mučenika, koji je u svojem srcu nosio Boga, svjedočio za Boga i dobio nadimak Bogonosac. Volio je dragog Boga i nastojao je druge dovesti Bogu. Odlučno je branio vjeru te do zadnjeg daha svojeg života živio i svjedočio za Krista. Snažno se protivio tvrdnji da postoje dva boga. Zbog obrane svoje vjere u Rimu je osuđen na mučeničku smrt tako što su ga bacili u amfiteatar među lavove, koji su ga rastrgali. Dok su ga lavovi komadali, izgovarao je Isusovo ime, za koje je oduvijek govorio da ga se ne može riješiti jer mu je urezano u srce. Predaja kaže da su mu nakon smrti znatiželjni pogani rasporili grudi i da mu je na srcu zlatnim slovima bilo zapisano: „Isus Krist“. Možemo zaključiti da je Isus ispunio srce sv. Ignacija, jer je njegovo ime izgovarao i u zadnjim trenutcima svojeg života. Rekao bi naš narod: „Što na srcu, to i na jeziku!“

Ako se pitamo čime je naše srce ispunjeno i kako odgajati svoje srce, može nam pomoći lijep i poticajan životni moto sluge Božjega Josipa Stadlera: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce majčinsko i prema sebi srce sudačko.“ Odgojimo naše srce da kuca za Boga, obratimo mu se djetinjim pouzdanjem i doživjet ćemo mnoge milosti. Srce je ponajviše ispunjeno kad se daruje, stoga odgajajmo naše srce pokazujući majčinsku ljubav prema slabijima, potrebnijima, učinimo koje dobro djelo u našem okruženju, molimo za misije, pomozimo misijsko poslanje Crkve.

Ovih dana na poseban način molimo za misionare koji po cijelom svijetu svjedoče Isusa riječju i djelom ljubavi. Naše misijsko poslanje bilo bi daleko manje i slabije da nije vas koji nam pomažete svojom molitvom i financijskim prilozima. Misionarsko poslanje često prolazi i razne kušnje i prepreke: glad, ratove, nemire, kidnapiranja, razne prirodne nepogode, međutim, zahvaljujući molitvi mnogih ljudi, misionari hrabro žive i pomažu drugima i misijski žar se ne gasi, jer znamo da „što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 45). Hvala vam na svekolikoj vašoj podršci, koja nam puno znači!

Papa Franjo potiče nas riječima: „Svatko može pridonijeti tomu misijskom gibanju: molitvom i djelovanjem, novčanim prilogom, kao i prinošenjem trpljenja i patnja te vlastitim svjedočenjem.“

Odazovimo se pozivu pape Franje i pridonesimo onako kako i koliko možemo! Naš pridonos je važan!

S. Ana Uložnik