Prispodoba o deset djevica iz Matejeva evanđelja jedno je od Isusovih završnih poučavanja o Božjem Kraljevstvu i važnosti pripravnosti na Gospodinov dolazak. Smještena je u kontekstu Isusova govora o posljednjim vremenima, gdje On koristi ovu prispodobu kako bi istaknuo hitnost i nužnost stalne budnosti i spremnosti za susret s Bogom. Prispodoba je ujedno i poziv na mudrost, strpljenje i vjeru koja se održava živom do kraja, piše vlč. Jagodić za Vatikanski radio.

Za razumijevanje ove prispodobe ključno je shvatiti simboliku svadbene svečanosti i zaručnika. U židovskoj kulturi svadba je bila veliki događaj, prepun radosti i slavlja. Zaručnik, u ovom slučaju, simbolizira Isusa Krista, koji će doći iznenada kako bi uzeo svoju zaručnicu, Crkvu, na konačnu gozbu. Svadbena svečanost simbolizira Kraljevstvo nebesko, gdje će se vjernici pridružiti Isusu u vječnoj radosti. Prispodoba naglašava da nitko ne zna kada će zaručnik doći — to jest, nitko ne zna kada će se dogoditi Kristov drugi dolazak ili kada će doći kraj našeg života.

Svadbena svečanost simbolizira Kraljevstvo nebesko, gdje će se vjernici pridružiti Isusu u vječnoj radosti.

Mudre djevice simboliziraju vjernike koji su uvijek spremni za susret s Gospodinom, one koji svoju vjeru održavaju živom i djelatnom. Njihovo ulje simbolizira duhovnu budnost, postojanost, vjeru, ljubav i dobra djela koja su plod trajne povezanosti s Bogom. One razumiju da je vjernički život dug put koji zahtijeva strpljenje i ustrajnost, pa su se pripremile za dugotrajno čekanje. Njihova mudrost proizlazi iz svijesti o tome da Gospodin može doći u bilo kojem trenutku, stoga ne dopuštaju da ih išta iznenadi nespremne.

Nerazborite djevice, s druge strane, simboliziraju one vjernike koji nisu mislili unaprijed, one koji su započeli svoj hod u vjeri, ali nisu ulagali napore kako bi je održali živom. Možda su u početku bile entuzijastične, ali nisu računale na to da se put vjere proteže kroz čitav život. Njihova nemarnost i površnost dovele su ih do toga da ostanu izvan svadbene dvorane, što je snažna slika posljedica nespremnosti i neodgovornosti.

Njihova nemarnost i površnost dovele su ih do toga da ostanu izvan svadbene dvorane.

Ulje u ovoj prispodobi ima duboko duhovno značenje. Tradicionalno, ulje se često koristi u Bibliji kao simbol Duha Svetoga i milosti. No, u kontekstu ove prispodobe, ulje može označavati dobru duhovnu spremu — vjernički život ispunjen djelima ljubavi, molitvom, vjerom i svakodnevnim življenjem po Božjoj volji. Ono označava unutarnju, živu i aktivnu vjeru koja ne prestaje gorjeti, čak ni u trenucima kada se zaručnik čini dalekim. Bez ulja, svjetiljka — odnosno život vjere — ne može svijetliti. Ova simbolika upućuje na to da se ne možemo osloniti samo na prošla iskustva vjere, nego moramo svakodnevno obnavljati i hraniti svoju duhovnu svjetlost.

Bez ulja, svjetiljka — odnosno život vjere — ne može svijetliti.

Nerazborite djevice nisu ponijele dovoljno ulja, što pokazuje njihovu nepripremljenost i nemar za ono što je najvažnije. One su možda računale na to da će se moći osloniti na mudre djevice, ali u trenutku kada je zaručnik stigao, pokazalo se da ulje ne može biti posuđeno. To simbolizira istinu da se spasenje i duhovni život ne mogu prebaciti ili podijeliti. Svaki vjernik osobno je odgovoran za svoju vjeru i svoje duhovno stanje. To je vrlo ozbiljna poruka koja nas poziva da razmislimo o tome koliko ulažemo u vlastiti odnos s Bogom i kako živimo svoju vjeru.

Svaki vjernik osobno je odgovoran za svoju vjeru i svoje duhovno stanje.

Jedan od ključnih elemenata ove prispodobe je kašnjenje zaručnika. Svi znamo kako je teško čekati, a još je teže ostati budan i spreman dok čekamo. Isus je svjestan da vrijeme čekanja na Njegov dolazak može biti izazovno, da može izazvati umor i sklonost zaboravu. Prispodoba pokazuje da su sve djevice zadrijemale, čak i one mudre, što je realistična slika ljudske slabosti. No, razlika između mudrih i nerazboritih leži u tome što su mudre, unatoč svojoj slabosti i umoru, bile spremne kad je zaručnik došao, jer su ranije poduzele potrebne korake.

Razlika između mudrih i nerazboritih leži u tome što su mudre, unatoč svojoj slabosti i umoru, bile spremne kad je zaručnik došao.

Čekanje je simbol vjerske ustrajnosti. Kako živimo u svijetu gdje često tražimo instant rješenja i gdje se nagrađuje trenutačno zadovoljstvo, biti strpljiv i spreman može biti velik izazov. Naša vjera prolazi kroz različite faze, uključujući trenutke kada se Bog čini dalekim ili kada naš život ide kroz razdoblja suhoće i kušnje. Mudre djevice predstavljaju one koji se, unatoč iskušenjima, oslanjaju na Božju vjerodostojnost i strpljivo čekaju, dok se nerazborite prepuštaju svojoj nespremnosti i letargiji.

Jedan od najvažnijih naglasaka ove prispodobe jest neizvjesnost trenutka dolaska zaručnika. Isus naglašava: „Bdijte dakle, jer ne znate dana ni časa!“ Ova rečenica sažima cijelu prispodobu i poziva na neprestanu budnost. Neki će možda doživjeti Isusov dolazak u trenutku smrti, dok će drugi biti prisutni na kraju svijeta. No, poanta je u tome da nitko od nas ne zna kada će doći taj trenutak, pa se ne možemo osloniti na kasnije pripreme. Vrijeme za pripremu je sada.

Vrijeme za pripremu je sada.

Prispodoba o deset djevica upozorava nas da se ne igramo s vremenom, da ne odgađamo svoj duhovni život misleći da uvijek imamo vremena. Ona nam pokazuje da je vjernički život poziv na stalnu pripremu i unutarnju budnost. Ulazak u svadbenu dvoranu, koja simbolizira vječno zajedništvo s Bogom, ne ovisi o tome jesmo li u nekom trenutku života imali trenutke vjere ili dobrih djela, nego o tome jesmo li ostali ustrajni do kraja.

Koliko puta odgađamo molitvu, pomirenje s nekim ili djelovanje iz ljubavi, misleći da će biti vremena kasnije?

Ova prispodoba nudi mnoge lekcije za naš svakodnevni život. Prvo, ona nas podsjeća da se ne možemo osloniti na druge kada je riječ o našoj duhovnoj spremnosti. Naša osobna veza s Bogom ne može se temeljiti na vjeri naših roditelja, prijatelja ili zajednice. Moramo sami održavati plamen vjere, što zahtijeva trud, molitvu, ljubav i svakodnevno življenje po Božjoj volji. Drugo, prispodoba nas poziva da se pripremimo sada, a ne da čekamo „pogodnije vrijeme“.

Koliko puta odgađamo molitvu, pomirenje s nekim ili djelovanje iz ljubavi, misleći da će biti vremena kasnije? Naše vrijeme je ovdje i sada.