“To je bio ishemijski moždani udar, odnosno začepljenje krvne žile. Uslijed svega, dogodila mi se i disekcija karotide, što znači da je napukla glavna žila koja vodi do mozga. Nevjerojatnom brzinom stigla sam do splitske bolnice, odnosno u roku sedam minuta od Kaštel Gomilice do Splita. Dragi Bog je dao da se pravi ljudi nađu na pravom mjestu”, započela je svoje svjedočanstvo Livaja.

Livaja je naglasila da tri znaka koje ljude obično prate kod moždanog udara, a to su ruka, govor i lice, koje ako zapamtimo, možemo spasiti nekome život. “Kada čovjeku padne ruka i ne može ju podići, zatim kada ne može govoriti zbog prestanka rada mišića lica i kada je lice izobličeno. Meni je lice u potpunosti bilo izobličeno, osobito lijeva strana lica”, ističe.

“Moj muž bio je kod kuće i taman je trebao krenuti za Zagreb, ali se jednostavno okrenuo i vratio nazad kući, što je jedna nevjerojatna priča koja me, između ostalog okrenula k Bogu u većoj mjeri nego prije. Pitam se koja je vjerojatnost da se netko vrati s puta, dok se vama događa nešto što vam može oduzeti život”, svjedoči Livaja.

“U jednom trenutku rekla sam suprugu da se ne mogu ustati s kreveta, na što je on mislio da se šalim, ali onda je došao do mene i vidio je da mi se lice objesilo i da teško govorim. Bio je to teški moždani udar. Odmah je zvao hitnu i u roku sedam minuta su me prevezli u zlatnom satu na splitske Firule”, rekla je.

“Prognoze su bile jako loše, govorili su mi ‘ako budete sjedili, to će biti veliki uspjeh’ i ‘ako budete slučajno držali hodalicu ispred sebe, to će biti veliki uspjeh’. Međutim, Bog je imao druge planove”, kroz smijeh govori Livaja i dodaje kako je cijelo vrijeme, otkad je čula prognozu liječnika, u sebi osjećala bunt i prkos s obzirom da je po prirodi, kako sama kaže prgavija i inatljivija.

“Uhvatila sam se za Boga i svoj inat i tako pet godina koliko je trajala rehabilitacija”, naglasila je.

‘Dobro, ako ti želiš da tako bude, ja ću to primiti i nosit ću…’

“Neurologija je poznata kao najsporija i najteža grana medicine. Ljudski mozak je potpuno neistraženo područje u kojemu kada vi pitate liječnika, što će biti s vama, oni vam odgovaraju istinu kada kažu da ne znaju i da puno toga ovisi o vama. To je istina, iako se prvo naljutiš kada to čuješ, ali onda shvatiš da je istina. To traži ogromnu muku, rad i strpljenje, a mene je strpljenje sablažnjavalo. I to je bilo ono što sam u životu najteže podnosila, a Bog je našao način da naučim prihvatiti svoj križ”, posvjedočila je Livaja.

“Mislim da sam, vođena Božjom rukom, naučila prihvatiti taj križ nakon puno opiranja. Onog trena kada sam ga prihvatila, stvar je krenula na bolje. Kada sam u sebi rekla ‘Dobro, okej, ako ti želiš da tako bude, ja ću to primiti i nosit ću, ali te molim da mi pomogneš’ i pomogao je”, priznaje.

Kornelija Livaja / Foto: Privatni arhiv

Puno toga je u prihvaćanju križa

“Moj hod danas nije savršen. Ja sam korektno rehabilitirana, no daleko je to od savršenstva, jer više nikada neću biti kakva sam bila, ali sam sve to nekako prihvatila. Puno toga je u prihvaćanju križa koji se jednostavno čovjeku nađe na putu. Što se više opirete bit ćete nesretniji, tužniji i jadniji. Prihvatiš križ, staviš ga na sebe i nosiš, ali bez Boga po meni nema uspjeha. Naravno, svaki čovjek ima pravo na svoj izbor, a moj izbor bio je hodati s Bogom. Očito je ovo kombinacija koja me dovela do stupnja korektnog života i samostalnosti”, istaknula je Livaja.

“Najiskrenije rečeno, naučila sam neke stvari koje prije apsolutno nisam doživljavala. Kao prvo, ja sam radijska novinarka, a novinari su po prirodi ljudi koji su malo probitačniji, agilniji, a nekada i bespoštedni jer nekada moraju doći do cilja ne birajući sredstva. Ja sam naučila nešto potpuno suprotno od svega toga, tako da je ta moja pjesnička i umjetnička strana bila cijelo vrijeme u koliziji. Sve moje mane u ovom događaju, pretvorile su se u moju prednost. U jednom trenutku odahnula sam i rekla samoj sebi ‘Vidiš, Bog uvijek zna što da napravi s našim manama i ne savršenstvima’. Bila sam tašta, bila sam ohola i nisam znala što je poniznost. U jednom trenutku sam jednostavno dovedena do toga da zavapim iz sveg glasa i tako je doslovce bilo”,  prisjeća se splitska radijska voditeljica Kornelija Livaja.

‘Isuse, sine Davidov smiluj mi se’, izgovaram ove riječi dok hodam. Te su riječi svaki moj korak i u tom ritmu hodam

Zahvalnost je najjača molitva

‘Isuse, sine Davidov smiluj mi se’, izgovaram ove riječi dok hodam. Te su riječi svaki moj korak i u tom ritmu hodam. Ova situacija naučila me poniznosti, suosjećanju, empatiji, ali i da postoje ljudi koje kukaju za svaku stvar. Skloni smo plakati nad svime i kukati. Nad svakim i najmanjim problemom mi kukamo, a to je nešto što je gotovo neoprostivo. Zahvalnost je najjača molitva. Ljudi su nesvjesni što sve imaju u životu, recimo računamo na to da ćemo imati zdrave ruke i noge do kraja života, ali to uopće ne mora biti tako i ja sam primjer za to. Bila sam najbolja i najbrža u svom poslu i evo, dovedena sam do točke u kojoj su sve moje snage isprobane”, rekla je Livaja.

“I nemam, kako mi to volimo zamišljati, dvije zdrave ruke i noge, nego po jedno. Imam jednu zdravu ruku i jednu zdravu nogu, a drugi dio tijela je u hemiparezi. Koristim ga koliko mogu zbog upornog vježbanja i pokušaja koje je uz molitvu, urodilo plodom. To nije potpuna rehabilitacija, jer se od takvih moždanih udara nikada ne oporavite do te mjere da ste vi u potpunosti isti kao prije”, ističe.

“Međutim, dovelo me do samostalnosti, jer je moj muž uz mene puno patio, jer je o meni puno trebalo brinuti što je jako teško i to je isto jedna velika patnja. Naučila sam i suosjećati za njega i ne prepustiti se, već radi njega potegnuti malo jače, kako bih njemu olakšala patnju. Naučila sam da postojimo kako bismo pomagali jedni drugima i to je zaista cijela poanta i smisao svega”, svjedoči Livaja.

“Svojim iskustvom to često radim putem društvenih mreža. Puno ljudi me kontaktira i gdje god mogu sudjelujem na tribinama i na osvještavanju o moždanom udaru koji je prema smrtnosti prestigao i rak dojke”, zaključila je splitska radijska voditeljica Kornelija Livaja.