U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz franjevačkih e-duhovnih vježbi 2019. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Uvod

Ovo je prvi puni dan Tvojih e-duhovnih vježbi u kojima ćeš dopustiti da Te Božja riječ i sveti Franjo pouče kako moliti. Pronađi prikladno mjesto za razmatranje gdje ćeš imati mir posvetiti se osluškivanju, promišljanju i molitvi. Ako Ti je ikako moguće, neka ovih sedam dana to bude uvijek isto mjesto.

Priprema

Sjeti se jučerašnjeg odlomka iz Franjina životopisa. Sjeti se kako se on borio da bi mu duh bio u nebu i kako je cijelom svojom dušom žeđao za Kristom te je njemu poklonio i srce, i tijelo. Probudi u sebi takve osjećaje. Možeš ih izreći riječima Psalma 63:

»O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.«

Čitanje

Pročitaj sada odlomak iz Poslanice Efežanima. Kad ga pročitaš, ostani u tišini i razmišljaj o svojoj borbi i kako bi se ove riječi mogle primijeniti na Tvoj duhovni život.

Iz Poslanice Efežanima (Ef 6,10-17)

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.

Razmatranje

I Poslanica Efežanima i izvještaj o sv. Franji govore o borbi, o duhovnom boju. Poslanica Efežanima opisuje opremu koju kao kršćanin trebaš staviti na sebe kako bi se mogao boriti. Dvaput je rečeno da je to »oprema Božja«. To podsjeća na Knjigu proroka Izaije. Ondje se govori o tome kako je među ljudima ponestalo vjernosti, a pravednici stradaju. Gospodin to vidi, pa se čudi što nema nikoga tko bi ga u borbi za pravdu i svetost zastupao. Zato on sâm zapodijeva boj. U nastavku se kaže: »Pravednost je obukao k’o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja« (Iz 59,17). Tako opremljen, on ponovno uspostavlja pravdu i spasenje.

Možda ne razmišljaš o njemu često na taj način. No, on je Bog svemogući koji Te u isto vrijeme toliko ljubi da će ući u boj prsa o prsa za Tebe, za Tvoje spasenje i otkupljenje. Zastani nekoliko trenutaka nad slikom Boga koji je snažan i spreman da pred Tobom krene u borbu.

Vrati se potom na odlomak iz Poslanice Efežanima i promatraj kako Ti je ondje rečeno da na sebe trebaš staviti gotovo istu opremu koju nosi i Bog. Bog Ti daje svoju vlastitu opremu i poziva Te da ga zastupaš u borbi. Kod Izaije nije bilo nikoga tko bi ga zastupao. Sada je pred Tobom poziv da na ovom svijetu zastupaš Boga.

Molitva

Možeš moliti i riječima svetoga Franje:

»Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje, savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed!«

Ovu molitvu možeš ponoviti više puta do sljedećega razmatranja. Neka Te prati kroz dan.

Za sutra

Pred kraj dana ili prije počinka ponovno pročitaj tekst o molitvenoj revnosti svetoga Franje (2Čel 95). I sutra ćemo o njemu razmišljati:

Toma Čelanski, Drugi životopis sv. Franje (2Čel 94)
Vrijeme, mjesto i njegov molitveni žar

Čovjek Božji Franjo, tijelom daleko od Gospodina, borio se za to da bi mu duh bio u nebu. Njega, koji je već postao sugrađanin anđela, od neba je dijelilo samo tijelo. Cijelom svojom dušom žeđao je za Kristom. Njemu je poklonio ne samo cijelo srce nego i tijelo.

Veličinu njegove molitve, koliko smo to očima vidjeli i koliko je to moguće ljudskim ušima predati, prikazujemo ukratko da bi je buduća pokoljenja nasljedovala. Sve je vrijeme pretvarao u svetu dokolicu, kad je u srce upijao mudrost, kako bi se činilo da nazaduje, ukoliko ne bi uvijek napredovao. Ako bi kada navaljivali svjetovnjaci svojim posjetima ili kakvi drugi poslovi, radije bi ih prekidao nego dovršavao, te se vraćao u svoju unutrašnjost. Svijet mu nije prijao pošto je bio kušao nebesku ugodnost. Božanske ga naslade učiniše veoma osjetljivim s obzirom na ljudsku grubost.