Župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj se web stranici osvrnuo na ulomak iz evanđelja koji slušamo na blagdan Svijećnice, u srijedu 2. veljače. Vlč. Šagud kaže kako na misi palimo svijeće da bi nam zasvijetlila spoznaja da je Krist dokinuo tamu smrti i osigurao nam novi dan uskrsnuća. Spominjemo se Božje pobjede, odnosno Njegove pobjede svjetla nad tamom. Promišljanje vlč. Šaguda prenosimo u cijelosti.

Bilo je puno proroštava čije su ispunjenje Izraelci iščekivali, a jedno je od njih bilo i povratak Božje prisutnosti u jeruzalemski Hram. Ono se ispunilo na današnji dan, ali, po običaju, ne na način na koji su to ljudi očekivali.

Božja kuća

Jeruzalemski Hram bio je mjesto Božjeg prebivanja. Preciznije, Bog je prebivao u Kovčegu saveza, koji se nalazio u najsvetijem dijelu Hrama. To je bilo mjesto u kojem su se spajali nebo i zemlja, tu je smrtni čovjek mogao okusiti besmrtnost, izdići se iznad svoje prolaznosti, pronaći smisao i snagu za život, i ono najvažnije – pomiriti se s Bogom i zadobiti oproštenje grijeha. No taj je Hram u 6. stoljeću prije Krista bio uništen, Božja je prisutnost nestala i čovjek je ostao bez ikakve nade. Ipak, proroci polako počinju buditi izgubljenu nadu. Čitamo kako je prorok Jeremija odnio Kovčeg saveza iz Hrama i sakrio ga kako ga se Babilonci ne bi dočepali. Najavio je da će se Kovčeg, mjesto Božjeg prebivanja, ponovno pojaviti kada Bog krene uspostavljati svoje kraljevstvo (usp. 2 Mak 2,4–8).

Proroci su najavljivali dan kada će Bog ponovno doći u svoj Hram, a jedno od tih proroštava čuli smo u prvom čitanju: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.”

Prorok Ezekiel pak ima viđenje u kojem Božja slava napušta Hram prije njegova uništenja (usp. Ez 10,18s). Bog nije nestao s Hramom, nego se samo privremeno udaljio i vratit će se jednoga dana, to je poruka proroka. Nakon što se narod vratio iz Babilona, sagradio je novi Hram, no u njemu se Bog nije nalazio, kao u prvom Hramu, zato što je Kovčeg saveza još uvijek bio izgubljen. Prilikom posvete prvoga Hrama gusti oblak Božje prisutnosti ispunio je cijeli Hram (usp. 1 Kr 8,10s), no prilikom posvete drugoga to se nije dogodilo (usp. Ezr 6,15–18). Iako su Izraelci opet živjeli u svojoj zemlji i slavili svoje blagdane u svojemu Hramu, nešto je nedostajalo – Božja prisutnost. Proroci su najavljivali dan kada će Bog ponovno doći u svoj Hram, a jedno od tih proroštava čuli smo u prvom čitanju: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite” (Mal 3,1) i obnovit će svoje kraljevstvo. Vrijeme Isusova dolaska za Židove je bilo vrijeme brojnih očekivanja: dolaska Boga u Hram, dolaska Mesije, uspostave Kraljevstva, okončanja ropstva, oproštenja grijeha… Ono što je mnoge iznenadilo jest to da su se sva ta proroštva ispunila u jednoj osobi.

Starac Šimun

U Evanđelju imamo lik starca Šimuna koji „iščekivaše Utjehu Izraelovu” (Lk 2,25). Ovaj je vrlo zanimljiv izraz aluzija na proroka Izaiju, koji je također najavljivao Božji povratak u Jeruzalem, kada će Bog uništiti grijehe, okončati ropstvo i utješiti narod (usp. Iz 40,1s.9). Duh Sveti je Šimunu objavio da će svojim očima ugledati Pomazanika. Primijetimo kako se ovdje dva različita proroštva – dolazak Mesije i dolazak Boga u Hram – poistovjećuju. Mi danas podrazumijevamo da je Isus Bog, Mesija i sve ostalo što mu pripisujemo.

Isusov ulazak u Hram predstavlja trenutak kada Bog ponovno dolazi u Hram, ali ne kao tamni oblak vidljiv svakom oku, nego kao maleno dijete koje će prepoznati samo pravedni i bogobojazni.

Židovi su očekivali Mesiju po kojemu će Bog djelovati, ali nisu ni slutili da će Mesija biti sâm Bog. Isusov ulazak u Hram predstavlja trenutak kada Bog ponovno dolazi u Hram, ali ne kao tamni oblak vidljiv svakom oku, nego kao maleno dijete koje će prepoznati samo pravedni i bogobojazni; ne da bude prisutan u nedostupnom malenom dijelu Hrama, nego u crkvama diljem svijeta, dostupan svakome tko je gladan njegove prisutnosti.

Šimunov hvalospjev

Nakon što je vidio Isusa, Šimun je ispjevao poznati hvalospjev „Sad otpuštaš”, koji cijela Crkva u liturgiji časova moli svaki dan prije spavanja. Ovaj je hvalospjev svojevrsna priprema za smrt. Šimun je, poput svih ljudi prije njega, strahovao nad sudbinom grešnoga čovjeka, tj. pred smrću. No kada je Šimun vidio Isusa, vidio je plan koji Bog ima s ljudima. Duh Sveti mu je odmah sve objavio, zato u hvalospjevu imamo najavu i križa i uskrsnuća (usp. Lk 2,34).

Tako će, kada se zaista približi dan zemaljske smrti, Božji pravednici usnuti u miru jer su ugledali Božje spasenje.

Tog trena nestao je sav strah od smrti: njegove su oči vidjele Božje spasenje, stoga ih može sklopiti u miru, jer zna da je smrt samo privremeni san nakon kojega slijedi vječno svjetlo uskrsnuća. Zato svećenici, redovnici i brojni laici svake večeri mole ovaj hvalospjev kako bi njihov san bio slika smrti, a jutarnje buđenje najava uskrsnuća. Tako će, kada se zaista približi dan zemaljske smrti, Božji pravednici usnuti u miru jer su ugledali Božje spasenje. Strah od smrti nestaje pred Božjim licem. Samo susret s Isusom može donijeti utjehu, samo on može umiriti našu dušu. Božje spasenje na koje je Šimun cijeli život čekao nama je dano praktički s rođenjem, odnosno u krštenju. To spasenje svaki dan možemo susresti i iskusiti na svetoj misi.

Vidjeli smo Božje spasenje i zato smo u miru, jer znamo da su smrti dani odbrojani, a naši grijesi oprošteni.

Danas na misi palimo svijeće kako bi nam zasvijetlila spoznaja da je Krist dokinuo tamu smrti i osigurao nam novi dan uskrsnuća, koji neće imati kraja. Stoga u našim životima nema više mjesta strahovima. Vidjeli smo Božje spasenje i zato smo u miru, jer znamo da su smrti dani odbrojani, a naši grijesi oprošteni. Svaki put kada vidimo svijeću, bilo na oltaru, na krštenju, na grobu ili na nekom stolu prilikom večere, ona nam svjedoči radosnu vijest da je svjetlo pobijedilo tminu. Stoga možemo biti u miru jer je Isus, naše spasenje, ovdje s nama.