Tijekom svečanosti beatifikacije bl. Ivana Merza, kao i nakon nje, papa Ivan Pavao II. izrekao je o blaženiku mnogo lijepih i važnih misli, a uputio je i ohrabrujuće poruke narodu Bosne i Hercegovine. Ovdje donosimo nekoliko dijelova iz njegovih govora.

Iz Papinog govora na svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci Mahovljani
Banja Luka, 22. lipnja 2003.

Svom dušom haran za primljeni poziv, vraćam se u Bosnu u Hercegovinu nakon šest godina i zahvaljujem Bogu što mi je ponovno dopustio susresti pučanstva oduvijek tako bliza mojemu srcu.

Znam za vašu dugu kušnju što ste je proživjeli.

Znajući da mi je, preko radija i televizije, dano ući u vaše domove, pozdravljam i bratski grlim sve vas, dragi stanovnici raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Znam za vašu dugu kušnju što ste je proživjeli; znam za težinu patnje koja danomice prati vaš život; znam i za napast što na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom. Uz vas sam te molim Međunarodnu zajednicu, koja je već mnogo toga učinila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogućilo da što prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slozi.

Kip Ivana Merza/ Foto: Dejan Rakita/PIXSELL

Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čine postojanost vašega karaktera te vaša bogata ljudska, kulturna i vjerska baština po kojoj se prepoznajete. Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja. Ali znadete i da je ponovni početak ipak moguć. I uzdajte se u Božju pomoć, kao i u čovjekovu poduzetnost.

Neka on svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini.

Uskoro ću, za vrijeme svetoga misnog slavlja, imati radost u popis blaženih unijeti ime mladoga Ivana Merza, koji je rođen ovdje u Banjoj Luci i koji je svijetli primjer kršćanskoga načina života i apostolskoga zalaganja. Neka on svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini, a to je da se za postojeće teškoće nađe prikladno rješenje, te da Bosna i Hercegovina vidi pozitivan odgovor na svoju težnju da bude sastavni dio ujedinjene Europe u ozračju napretka, slobode i mira.”

»SVJEDOK, UZOR, ZAŠTITNIK, PRIMJER I SUPUTNIK«
Iz Papinog uvoda na početku sv. Mise beatifikacije,
Banja Luka, 22. 6. 2003.:

»Predraga braćo i sestre, Krist Isus, svjetlo što prosvjetljuje svakoga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijet, želi da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove Banjolučke biskupije: u Ivanu Merzu, koji će za vrijeme ovoga slavlja biti proglašen blaženim. Bio je vjernik svjetovnjak uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno i djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjega. Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti, u ponovnoj izgradnji onoga što je srušilo nasilje, u pomirbi među pojedincima i obiteljima, u promaknuću istinske društvene obnove u pravdi i miru. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima.«

Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika.

Zborna molitva koju je Papa izmolio nakon beatifikacije

           Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnomu pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladeži u vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro nastavimo navješćivati Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Bl. Ivan Merz / Foto: ivanmerz.hr

IVAN MERZ
– PROGRAM ŽIVOTA I DJELOVANJA!
Dijelovi Papine propovijedi na misi beatifikacije koju je Sveti Otac izrekao nakon što je obavio svečani čin proglašenja blaženim, Banja Luka, 22. 6. 2003.:

Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza. Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome životu.

Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila „nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen”. U svemu ovome što je radio tražio je „ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista”, te je dopustio da ga On „zahvati” (usp. Fil 3,8.12).

Svoj je život učinio trkom prema svetosti.

Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini. Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: „Žrtva – euharistija – apostolat”. Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju, svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj „velikoj mjeri” kršćanskoga života (cfr. Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje „nikad neće u zaborav pasti, nit će mu spomen ikada propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja” (Sir 39,9).

Grob bl. Ivana Merza

Ime Ivana Merza je za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira. Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.

Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti…

I vi, poput blaženog Ivana, tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti.

Ne zaboravite: „Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu” (Mt 5,15). Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista! Ovo je molitva i želja koju Papa danas – po zagovoru blaženoga Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.»

Završni pozdrav Svetoga Oca na svečanosti beatifikacije bl. Ivana Merza
Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

I na kraju, srdačan pozdrav svim pučanstvima ove ljubljene zemlje, bez razlike na njihovu etničku, kulturnu ili vjersku pripadnost. Primajući danas poslije podne u prijateljski pohod predsjednike Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine te članove Međuvjerskoga vijeća, imat ću nazočne sve stanovnike ove zemlje. Na sve zazivam blagoslov Svevišnjega, moleći ga da u srcima sviju pobudi osjećaje oprosta, pomirbe i bratstva. To su oni čvrsti temelji društva dostojna čovjeka i ugodna Bogu.

Zemljo Bosno i Hercegovino, Papa te nosi u svojemu srcu i želi ti dane napretka i mira!

Govori pape Ivana Pavla II. Hrvatima – 2003. godina