Pravilo svetog Benedikta sastavljeno je prije više od 1500 godina. Iako bi se strogosti Pravila ponekad mogle činiti surovim ili čak nerazumnim suvremenim čitateljima, one zapravo osvjetljavaju bezvremenska duhovna načela koja danas mogu imati neizmjernu vrijednost.
DUH USLUŽNOSTI
Pravilo iznova naglašava važnost poslušnosti i služenja, piše Aleteia. “Poslušnost je blagoslov koji svi mogu pokazati, ne samo opatu, već i jedni drugima kao braća, jer znamo da upravo tim načinom poslušnosti idemo Bogu.” Jasno je da ovo načelo treba oponašati Krista, koji je za sebe rekao da „Sin čovječji nije došao da bude služen, već da služi“. (Matej 20,28) Mnogi od nas su samovoljni i ljubomorni na svoje vrijeme. Pravilo prepoznaje ovu činjenicu ljudske psihologije i komentira da će „poslušnost, međutim, biti prihvatljiva Bogu i prihvatljiva ljudima samo ako poštivanje zapovijedi ne bude surovo, tromo ili polovično, već bez bilo kakvog gunđanja ili bilo kakve reakcije nespremnosti”.
UMJERENOST U GOVORU
Pravilo je nedvosmisleno u svojim propisima u vezi s govorom. “Čuvaj svoje usne od štetnog ili varljivog govora. Preferirajte umjerenost u govoru i ne blebećite uzalud, ništa što izaziva smijeh; ne volite neumjeren ili bučan smijeh. ” Ovo se može činiti strogo, ali poanta je u osudi vulgarnosti i ogovaranja. Koliki je naš današnji govor te vrste? Sve što morate učiniti je uključiti televiziju ili se pomicati po društvenim mrežama da biste i sami vidjeli odgovor.
DISCIPLINA U MOLITVI
Inspiriran odlomkom iz Svetog pisma “Sedam puta dnevno slavim te zbog pravednih odredaba” (Psalam 119, 164), Pravilo detaljno opisuje kako se redovnici trebaju okupljati na zajedničku molitvu sedam puta dnevno. Ovaj ciklus poznat je pod nazivom Liturgija sati ili Božanski Časoslov. Iako vjernici laici nisu dužni obnašati Božanski Časoslov, svaki kršćanin treba biti discipliniran u svakodnevnoj molitvi. Jutarnje i večernje molitve ili dnevna krunica uobičajene su pobožnosti. Bez obzira na vašu osobnu molitvu, dosljednost je važna.
JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA
Pravilo nalaže da redovnici, položivši zavjete siromaštva, moraju izbjeći osobni imetak. “Bez zapovijesti opata, nitko ne može pretpostaviti da daje, prima ili zadržava bilo što kao svoje, uopće ništa – ni knjigu, ni tablete za pisanje ni olovku – ukratko, niti jedan predmet.” Sva dobra trebala je držati zajednička samostanska zajednica. Za laike koji žive u svijetu takvo radikalno siromaštvo nije praktično ili razborito. Međutim, svi kršćani mogu težiti kultiviranju svetog odvajanja od materijalnih dobara, živeći jednostavno.
UMJERENOST U HRANI I PIĆU
Pravilo zahtijeva da redovnici poste u određeno doba godine i da se redovito suzdržavaju od mesa. Vino se pije samo umjereno. Čak i kad ne posti, obroci redovnika trebaju biti štedljivi, osim u vrijeme posebno napornog posla. Nadalje, Pravilo precizira da „nitko ne smije pretpostaviti da jede ili pije prije ili nakon određenog vremena“. Umjerenost u hrani i piću važna je ne samo iz zdravstvenih razloga već i kao duhovna praksa. Također, za kršćane je post prilika za oponašanje Krista koji je postio 40 dana u pustinji prije nego što je započeo svoju javnu službu. Naša su tijela hramovi Duha Svetoga i prema njima bismo se trebali ponašati odgovorno. Pravilo podsjeća da „ništa nije toliko u suprotnosti sa životom bilo kojeg kršćanina kao pretjerano uživanje“.
REVNOST ZA KRISTA
Jedno od posljednjih poglavlja u Pravilu potiče redovnike da prakticiraju „dobru revnost“ govoreći: „Neka više ne vole ništa od Krista i neka nas sve okupi u vječni život“. Kad su naši životi usredotočeni na Isusa Krista, sve ostalo postavljeno je u odgovarajuću perspektivu.
CJELOŽIVOTNO UČENJE
Ispada da je sveti Benedikt svoje Pravilo zapravo namijenio početnicima! Završno poglavlje Pravila naglašava da su držanje ovih uredbi samo prvi koraci na putu ka duhovnom savršenstvu. Srećom, Pravilo postavlja program cjeloživotnog učenja. Prvo proučite Bibliju: „Koja stranica, koji odlomak nadahnutih knjiga Starog i Novog zavjeta nije najistinskiji vodič za ljudski život?“ Drugo, pročitajte Crkvene oce: „Koja nas knjiga svetih katoličkih otaca ne poziva zvučno na pravi način da dođemo do Stvoritelja?“ Međutim, ovo kontinuirano obrazovanje nije samo po sebi, već je namijenjeno da nam pomogne dok težimo rasti u kreposti, svetosti i prijateljstvu s Isusom Kristom.