Molim da moja molitva u tajnosti s Ocem pojača moj odnos s Njim i bude očita u molitvi s drugima. Razumijem da je moja vjera uvijek osobna, ali nikad privatna. Moja bi vjera uvijek trebala poticati vjeru nekoga drugoga. Dakle, kad dođem u zajednicu, nakon što me Bog već nasamo hranio, trebao bih unijeti tu istu vatru u živote drugih ljudi, piše Catholic Stand.

Moliti bilo kad i bilo gdje

Kao kršćanin znam da se mogu moliti svom Nebeskom Ocu u bilo koje vrijeme i bilo gdje. Također znam da me uvijek čuje. Za kršćanina je molitva razgovor s Bogom. Tu tražim zajedništvo s Njim u nadi da mi On to zajedništvo pruža. To je kad priznam da ne znam što učiniti sa svojim situacijama, a opet biti spreman samo sjediti pred Njim u tišini i čekati da On progovori u moj život. Cijenim to što ne čujem uvijek nešto od Njega, ali unatoč tome ostajem otvoren za slušanje Njegove riječi. Tada mi nekako, bilo da je to u Pismu koje sam pročitao, ili u riječi prijatelja, On otkrije odgovore. Dakle, kad uđem u Njegovu prisutnost izvan vela koji nam je strgnuo, ne razgovaram samo s Njim. Ne, ulazim u zajedništvo s Njim.

Ispravno držanje tijekom molitve?

Riječ je o stanju mog srca i duha. Ako sam ponizan duhom, dolazim k Njemu ponizno. Kao što Psalmist tako prikladno kaže,

Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. (Psalam 51,17).

Shvaćam da Gospodin Bog ne uživa u žrtvi, niti uživa u žrtvi paljenici. Jasno je da Bog više od bilo kojeg drugog želi slom nad mojim vlastitim grijehom. Prvi korak koji činim u pomirenju s Bogom jest da se s njim složim koliko je grijeh loš. U tome bi me trebao voditi onaj svakodnevni ispit savjesti koji zaboravim poduzeti. Kad to učinim, pozvavši Duha Svetoga da otkrije sve moje grijehe i slabosti, neću pokušati opravdati se, niti racionalizirati zlo vlastitog srca. Moram se suočiti s tim i doći do pokajanja kao vrata slobode koju tražim.

Molitva / Foto: Dario Zürchauer

Iako mogu osjećati grižnju savjesti i žaliti, to nisu dovoljne zamjene za istinsko i iskreno pokajanje. Moram učiti od Ezava, koji ni nakon toga nije mogao naslijediti blagoslov i ostati odbijen, jer nije našao mjesta za pokajanje u svom srcu, unatoč tome što ga je tražio sa suzama (usp. Hebrejima 12,17). Stari zavjet bilježi situacije kada da je Gospodin umoran od licemjernih žrtava i odbija ih prihvatiti (usp. 1. Samuelova 15,22, Amosa 5, 21-24, Miheja 6, 6-8 i Izaije 1, 11- 17). Ljudi su umjesto toga pozvani da imaju osobni odnos s Bogom kako bi im Gospod Bog očistio grijeh. Tako ću, kad uđem u osobnu molitvu, zauzeti položaje glavnine tijela koji se već koriste na misi, poput stajanja, klečanja, sjedenja, pa čak i ležanja ničice.

Na svojim koljenima

Na ovaj način izražavam predanost, poniznost, obožavanje i priznanje koje samo Bogu pripada. Moram prepoznati svoju ljudsku nedostojnost, ali ipak, prizivati ​​Božju božansku milost i potpuno se podložiti Njegovoj volji.

Iz tog razloga prigibam koljena pred Ocem. (Efežanima 3,14).

U skrušenosti ću kleknuti jer to služi kao glavna gesta pijeteta. Zauzet ću poziv da dođem i poklonim se pred Gospodinom, našim Stvoriteljem.

Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate“. (usp. Psalam 95, 6).

Molitva pred Presvetim / Foto: Dario Zürchauer

Na mom krevetu

Bez očekivanja ili pretvaranja da imam duboku i dugu molitvu kad mi postane previše ugodno, mogu moliti ležeći. Poput kralja Davida.

Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. (Psalam 4, 4).

Ako se sklupčam i pokrijem u zdrav i topao svežanj, teško da će ova molitva završiti s “Amen!” Bez obzira na to, prvo želim da me nježno maze i paze dok govorim svoje srce Gospodinu. Dakle, mogao bih započeti s otvorenim razgovorom s Njim, ali onda, iako nisam u stanju završiti s molitvom Zdravo Marijo, uživat ću u prekrasnom odmoru, zaspati u zagrljaju Gospodina Isusa.

Glasna molitva

Psalam 34, 6 govori o siromahu koji je zavapio (naglas) i Gospodin ga je čuo i spasio od svih njegovih nevolja. Ima prigoda kad legnem u krevet i molim dok ne zaspim. Ali kad se naglas molim, rijetko podlegnem umoru i snu. Glasna molitva usredotočuje moj um i srce na ono što govorim. A moj glas zauzvrat pojačava moje misli i sprječava ometanje. Dakle, kao što je David napisao:

Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. (Psalam 142, 1).

Postoje neke misli i osjećaji koji gotovo negiraju tihu molitvu. To se jednostavno mora izgovoriti ili čak izvikati. Osjećaj radosti, bijesa, priznanja i zbunjenosti najbolje je izraziti i naglasiti kad se glasnice i jezik umom i srcem spoje u molitvi naglas. Kad se misli kombiniraju s riječima, one tvore uspomene. Glasna molitva pomaže mi da se sjetim stvari i ljudi za koje trebam moliti. Kad se osjećam svladanim razočaranjem i malodušjem, sjetim se da:

Moja pomoć je u imenu Gospodina, koji je stvorio nebo i zemlju (usp. Psalam 124, 8).

Molim te riječi neprekidno, i tiho i glasno, dok se ne nađem da im vjerujem. Glasna molitva, a posebno molitva sa Svetim pismom, oživljava i povećava vjeru osobe koja moli. Znamo da je nezdravo zadržavati osjećaje. Ponekad tiha molitva jednostavno ne daje puni izraz onome što osjećamo. Glasna molitva oslobađa nas tereta i oslobađa emocije na zdrave načine. Sjeti se kako je David pjevao,

Prešutjet` sam htio, al` kosti mi klonuše od neprestana jecanja. (Psalam 32, 3-4).

Tiha molitva

Postoje neke okolnosti u kojima je tiha molitva najprikladnija. Na primjer, kada molim za nešto što treba ostati između mene i samo Boga, ili kad molim za nekoga tko je prisutan. Također, kad želim biti pažljiv ili razmišljati, sjedit ću šutke u Njegovoj prisutnosti (usp. Kralj David u 2. Samuelovoj 7,18).

Dobar primjer u Bibliji tihe molitve je Hanina nečujna molba (usp. 1. Samuelova 1,10, 13). Znamo da je uslišena Hanina molitva. Vjerujem da Gospodin čuje naše misli jednako lako kao i naše riječi. Dakle, ne bojim se tražiti od njega da upozna moje srce, da me stavi na kušnju i spozna moje tjeskobne misli (usp. Psalam 139, 23).

Tada Ga mogu zamoliti poput proroka Jeremije da brine o mojim neprijateljima. Jer On me poznaje i vidi. Ispituje odnos moga srca prema Njemu (usp. Jeremija 12, 3). Gospodin Isus je to pokazao kad je ukorio farizeje (usp. Matej 12, 24-26 i Luka 11,17). Ne postoji ništa što radim, kažem ili mislim, a što je skriveno od Boga. Ne treba čuti moje riječi kako bi znao moje misli. Ima pristup svim molitvama koje su mu upućene, bez obzira jesu li izgovorene ili ne.

S podignutim rukama

Podići ću ruke kad molim i hvalim Gospodina jer mi Biblija jasno pokazuje zašto:

“Blagoslivljat ću Te dok sam živ, Podići ću ruke u tvoje ime”. (Psalam 63, 4).
“Čuj zvuk mojih molbi kad zavapim Tebi za pomoć, kad podignem ruke prema Tvome svetom svetištu”. (Psalam 28,2).
“Oko mi se smrkne od bijede; svakodnevno sam te zazivao, Gospodine; ruke sam k tebi pružio”. (Psalam 88,9).
“I podići ću ruke na tvoje zapovijedi koje ljubim; i ja ću razmišljati o tvojim odredbama”. (Psalam 119,48).
“Podignite ruke prema svetištu i blagoslivljajte Gospodina”. (Psalam 134, 2).
“Nek` mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek` bude k`o prinos večernji!”. (Psalam 141, 1-2).
“Podižemo srce i ruke prema Bogu na nebu”. (Tužaljke 3, 41).

Čineći to, oponašam mnoge koji su išli prije mene – kralja Salomona (usp. 2. Ljetopisa 6, 12-13), Ezrinu molitvu ispovijedi u ime naroda (usp. Ezru 9, 5)

Otvorenih očiju

Nisam siguran da se u Bibliji spominje molitva zatvorenih očiju. A postoje trenuci kada je možda najbolje moliti otvorenih očiju. Kao kad idem u molitvu hodajući, moram držati oči otvorene kako bih izbjegao tjelesne ozljede. Tijekom hvale i klanjanja čini se da je molitva bogatija otvorenih očiju. Kad nekoga blagoslivljaš. Kad anonimno molite za neznanca u autobusu ili prolaznika u vrtu. Kada svjedočimo patnji ili nepravdi dok molimo. I kad god poželim svoje molitve učiniti naglašenijim i snažnijim. Siguran sam, znajući da ću uzeti znak od Gospodina Isusa,

»Oče, došao je čas:
proslavi Sina svoga
da Sin proslavi tebe
² i da vlašću
koju si mu dao nad svakim tijelom
dade život vječni svima koje si mu dao.“(Ivan 17,1).

Pognute glave

Naklon je predstavnik pokazivanja pijeteta. Prvo ga pronalazimo kad Abraham ugleda trojicu nebeskih posjetitelja i prepoznajući da oni predstavljaju Boga, pokloni se do zemlje u znak dobrodošlice (usp. Postanak 18, 2). Naklon i klečanje odavno su povezani s štovanjem i poštovanjem (usp. 2. Ljetopisa 6,13, Psalam 138, 2 i Danijel 6,10).

Prostracija

To se rijetko koristi u dnevnoj ili tjednoj misi. Ali u posebnim prigodama poput ređenja ili u službi Velikog petka to se može vidjeti. U stara vremena Mojsije i Aron padali su licem prema Gospodinu i Njegova ih je slava zasjenila (Brojevi 20: 6). I Ezekiel je u žalosti pao licem prema dolje, zavapivši Gospodinu, a Gospod mu je odgovorio (Ezekiel 11, 13–14). Gospodin Isus, u vrijeme svoje agonije u vrtu,

I ode malo dalje od njih, pada ničice i moli se, govoreći: „Oče moj, ako je moguće, otkloni ovu čašu od mene; ali ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš “(Matej 26, 39).

Prostracija / Foto: Dario Zürchauer

Stajati

Leviti su stajali svako jutro zahvaljujući i hvaleći Gospodina, a isto su činnili navečer (usp. 1. Ljetopisa 23,30). Što se mene tiče, kako bih pokazao svoje povjerenje u Božju ljubav prema meni i na mom mjestu u Njegovoj usvojiteljskoj obitelji, stajat ću pred Njim. I pristupit ću prijestolju milosti s povjerenjem, kako bih mogao steći milost i naći milost za pomoć u vrijeme kada budem trebao (usp. Hebrejima 4,16).

Zaključak

Znam da nikada ne mogu Bogu reći što da čini, ali imam izravan pristup Njemu. U svojoj potrazi za neprestanom molitvom, moram pronaći način da budem u stalnom stanju svijesti o Bogu. Ovdje ću svaku misao odvesti u pokornost Njemu (usp. 2. Korinćanima 10,5) i donijeti svaku situaciju, plan, strah ili zabrinutost pred Njegovo prijestolje. Stoga će se moja izgovorena šaputana, vikana, pjevana i tiha molitva činiti klečeći, sjedeći, stojeći, ležeći, s otvorenim, sklopljenim ili podignutim rukama, zatvorenim ili otvorenim očima .. u bilo kojem položaju kojim će Duh Sveti stvoriti okruženje u kojem predajem poštovanje i obožavanje koje jedino pripada Gospodinu.