Doista, nije svejedno koga izabiremo za prijatelja. Nije dostatno da izabiremo one s kojima pronađemo suglasje i zajednički jezik kad se treba ići u zabave i sudjelovati u prizemljenim inicijativama. Neophodno je izabirati za prijatelje one koju su kadri otvarati nam obzorja prema nebu i voditi nas Božjim putem. Za kvalitetu našega života, nije nebitno tko su nam i tko će nam biti prijatelji, kao što se i sami morao odgojiti da budemo prijatelji na ozbiljan i uzvišen način.

Neophodno je izabirati za prijatelje one koju su kadri otvarati nam obzorja prema nebu i voditi nas Božjim putem.

Prijateljstvo treba postati stvarnost koja traje i nakon ovoga života, ono treba biti neprolazni ideal koji živimo u vremenu, ali nas usmjerava iza granice vremenitoga. Zato među prijateljima vrijedi pravilo koje je Gospodin izrekao apostolima: pravi su prijatelji tek ako jedni drugima prenose ono što su čuli od Oca nebeskoga. Za istinsko prijateljstvo nije dostatna ljudska iskrenost, već ga treba živjeti u božanskoj istini. Iskrenost i dobra volja je pretpostavka, ali pravi sadržaj na kojem se gradi prijateljstvo nije ljudski, već je božanski: Božja riječ, volja i istina je sadržaj koji prijatelji trebaju primati jedan od drugoga i jedan drugome povjeravati.

Za istinsko prijateljstvo nije dostatna ljudska iskrenost, već ga treba živjeti u božanskoj istini.

Sve drugo bi, i uz najbolju volju, bilo nedostatno i prije ili poslije bi prošlo. Jedino ako se prijateljstvo gradi na Bogu i na njegovoj istini, onda ima čvrsti temelj na kojemu počiva i koji nitko ne može razoriti, ni u vremenu, ni u vječnosti. To je pravo prijateljstvo po mjeri čovjeka, dok je sve drugo manje od toga.