Strašno je što se najgori od svih poroka može prokrijumčariti u samo središte našeg vjerskog života. Ali jasno se može vidjeti zašto. Drugi, manje loši, poroci dolaze od đavla koji na nas djeluje kroz našu (tjelesnu) prirodu. Ali ovaj uopće ne dolazi kroz našu (tjelesnu) prirodu. Dolazi izravno iz pakla. Potpuno je duhovan i, već zato, mnogo suptilniji i smrtonosniji.

Iz istog razloga, ponos se često može koristiti za suzbijanje jednostavnijih poroka. Učitelji se, zapravo, često pozivaju na dječakov ponos, ili, kako oni to nazivaju, njegovo samopoštovanje, kako bi ga natjerali da se pristojno ponaša: mnogi su muškarci nadvladali kukavičluk, požudu ili zlovolju naučivši misliti da su ti poroci ispod njegovog dostojanstva – to jest Ponosa.

Vrag se smije. Sasvim je zadovoljan da vidi kako postajete čedni, hrabri i staloženi – pod uvjetom da cijelo to vrijeme on u vama uspostavlja diktaturu ponosa – baš kao što bi bio sasvim zadovoljan vidjeti vaše ozebline izliječene da mu je dopušteno, zauzvrat, donijeti vam bolest raka.

Jer ponos jest duhovni rak: on izjeda samu mogućnost ljubavi, ili zadovoljstva, ili čak zdravog razuma.

CS Lewis / Foto: Juicy Ecumenism

Izvor: Clive Staples Lewis, esej “Mere christianity”, str. 125.