Ako vam na bilo koji način nedostaje dar zahvalnosti, onda razmislite o ovom gubavcu. Njegova zahvalnost, najvažniji je dio ove priče. Na kraju je bio krašen daleko više od ostalih devet jer je njegovo iscjeljenje proizvelo vjeru i upravo ta ga je vjera i spasila, ne samo njegovo tijelo već i njegovu dušu. Nastojte spasiti svoju dušu oponašajući vjeru ovog svetog i izliječenog gubavca.
‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Ravno te župnog upravitelja župe Trebinja u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Biti zahvalan Isusu!
Kako se bližimo završetku svetog vremena došašća, osjećamo sve veću potrebu zahvaliti Isusu za sve. Nažalost, često smo nezahvalni, stoga nam primjer deset gubavaca može pomoći da promislimo o našoj osobnoj zahvalnosti.
Deset gubavaca je došlo Isusu, stajalo na daljinu, povikao: “Isuse, Učitelju! Smiluj nam se!”.
Gospodin je znao njihovu muku i stanje odbačenosti pa ih je sve izliječio. Ali bit ovog Isusovog čuda nije toliko samo iscjeljenje koliko je zahvalnost koju ispovijeda samo jedan od deset.
Ovaj događaj iz Evanđelja odnosi se i na nas.
Samo se jedan vratio, proslavio Boga, pao pred Isusove noge i zahvalio mu. Kakvo divno svjedočanstvo zahvalnosti!
Svu milost koju primamo od Gospodina ponekad shvaćamo na način kao da smo mi to zaslužili, a ne kao milosrdni dar. Kada se to dogodi, postajemo više poput ostalih devet koji nisu pravilno izrazili svoju zahvalnost Isusu.
Prije svega, valja napomenuti da izražavanje zahvalnosti Bogu nije učinjeno jer Bog treba naše priznanje. On ne ovisi o našoj zahvalnosti da potvrdimo njegovu Božansku moć i snagu.
Međutim, dati slavu Bogu je neophodno. To je bitno jer nam je potrebna ova vrlina/krepost zahvalnosti kako bismo se svakodnevno podsjećali da je sve što primamo od Boga nezaslužni dar. Ne možemo zaslužiti njegovu ljubav i milost. Ne zaslužujemo to. Ali on je izabrao da ga daruje svejedno iz milosti. A jedini odgovarajući odgovor na milost uslišanja te iscjeljenja jest zahvalnost, duboka zahvalnost.
Trebamo ga slaviti s mnogo žara, trebamo doslovno pasti na koljena pred njim i zahvaljivati mu, iznova i iznova i iznova.
I mi se trebamo vratiti našem Gospodinu. Trebamo ga slaviti s mnogo žara, trebamo doslovno pasti na koljena pred njim i zahvaljivati mu, iznova i iznova i iznova. To će nam uvijek pomoći da se sjetimo istine da je sve što imamo i sve što jesmo dar od Boga. Nezasluženi dar Njegove milosti.
Razmislite, danas, o dubini zahvalnosti u vlastitom srcu. Ponašate li se često više kao razmaženo i sebično dijete ili redovito opažate milost Božju? Ako vam na bilo koji način nedostaje dar zahvalnosti, onda razmislite o ovom gubavcu. Njegova zahvalnost, najvažniji je dio ove priče. Na kraju je bio krašen daleko više od ostalih devet jer je njegovo iscjeljenje proizvelo vjeru i upravo ta ga je vjera i spasila, ne samo njegovo tijelo već i njegovu dušu. Nastojte spasiti svoju dušu oponašajući vjeru ovog svetog i izliječenog gubavca.