Budi dio naše mreže

Emisiju "Pod križem” u srijedu, 6. listopada, na temu važnosti križa u životu čovjeka uredili su i vodili s. Ana Begić, vlč. Branimir Budinski i vlč. Nikola Jurković.

/ mp

Govoreći o važnosti križa vlč. Branimir Budinski istaknuo je kako samo onaj tko nosi svoj križ i ide za Isusom, može biti njegov učenik.

Znaj da Isus Krist sve čini novo i da to što si napravio, napravila ti u svom životu, Bogu ne smeta.

“Ako Bog išta zna raditi, čime baratati, to je da zna pretvarati, okrenuti zlo u dobro. To nam je pokazao na Križu. Da je naše zlo znao pretvoriti u dobro za nas. To što je učinio za spasenje svijeta želi učiniti u tvom životu. I ako postoji nešto čega se sramiš, to Bogu nije prepreka da bi djelovao. Ovdje se radi o tome da trebaš izaći iz onoga što su tvoji problemi i ući u ono što je Božje. Netko od vas je učinio možda i teške pogreške u svom životu, nešto što ga progoni iz njegove prošlosti kao grijeh, propust, što vuče za sobom kao krivnju, stid. Znaj da Isus Krist sve čini novo i da to što si napravio, napravila ti u svom životu, Bogu ne smeta”, nadodao je. 

Naglasio je kako je križ potreban kako bi čovjek bio istinski sretan.

“Bez križa to ne možeš biti. Tebi je kao kršćaninu križ nužan kako bi prosudio srce i nakane. Križ je mjerilo tvojega srca. Kako ćeš znati koja je razlika između tipaka na klaviru, a sve izgledaju isto? Tako da ispred sebe imaš partituru kao mjerilo, ona će ti pokazati koja je tipka u kojemu trenutku ispravna kako bi proizveo harmoniju, a ne disharmoniju. Križ je partitura tvojega života, koji prosuđuje tvoje srce kako bi u svakome trenutku znao što trebaš činiti, a što ne”, istaknuo je vlč. Budinski. 

Postoje tri osnovna stava prema križu.

Kako je objasnila s. Ana Begić prva je ravnodušnost ili apatija. Tako je spomenula kao Pilata kao primjer ravnodušnosti, onoga koji na križ gleda očima pravnika.

“Isusa je osudio na smrt, a pitao se što je istina. No, na Isusov odgovor slegnuo je ramenima i okrenuo leđa istini koju je tražio, za kojom je žudio. Zanimljivo je da i inače oni koji osporavaju mogućnost postojanja onoga što je apsolutno istinito, prvi posežu za osudom bližnjega, a zatim peru ruke, kao i Pilat. Stvaramo li kompromise, koliko postajemo ravnosušni prema tuđem križ jer smatramo da nije na nama da ih spasimo. Pilat postavlja pitanje što je istina, a papa Benedikt govori kako je ljubav istina. Skloni smo često osuđivat, a da se ne pitamo što je istina.”

S. Ana je naglasila kako osim pravnika, postoje i oni koji predstavljaju suprotan tip srdaca, a to su osjetilni ljudi, koji posežu za tjelesnim užitcima, sjetilnom zadovoljstvu, misle na križ samo u kontekstu tijela.

“To je bio Herod. Također javna osoba, međutim jako lukav da ga čak i Isus naziva lisicom. Iako je rado slušao Isusa i bio počašćen Njegovom prisutnošću, poigravao se s Isusom i odbio Njegovu Riječ. Herod je oličenje suvremenog čovjeka koji je koristoljubiv jer mnogi i danas na prvo mjesto stavljaju osobnu korist te koji ismijava svaku žrtvu. Takav čovjek je nesposoban ljubiti jer prema drugima ništa ne osjeća, a ravnodušnost pretvara u ismijavanje.”

Pojasnila je kako je Juda treći tip onih koji su ravnodušni prema križu jer je svoje srce odgojio u okviru ljubavi za novcem te za 30 srebrnika izdaje Učitelja.

Ona osoba koja može prihvatiti drugog u različitosti spreman je primiti križ, a samo križem možemo zaustaviti zlo.

“Juda je primjer suvremenog čovjeka koji ima svoje ideologije. Pripadao je radikalnoj skupini jer je htio oružanom pobunom maknuti Rimljane. On izdaje Isusa jer se on nije uklapao u njegovu viziju. Jesmo li zaslijepljeni svojim ideologijom? Ona osoba koja može prihvatiti drugog u različitosti spreman je primiti križ, a samo križem možemo zaustaviti zlo.”

Kako je s. Ana Begić objasnila, sva trojica, Pilat, Herod i Juda imaju jednu zajedničku crtu, a to je da nisu spremni dati zadovoljštinu za svoje grijehe kroz pokajanje i promjenu svojega života, nego tu potrebu projiciraju na druge. 

S. Ana Begić, vlč. Branimir Budinski i vlč. Nikola Jurković

Vlč. Nikola Jurković istaknuo je kako u drugu kategoriju spadaju religiozni ljudi koji od religije očekuju ugodu, stvarnost bez križa.

“Prvi predstavnik onih kojima je križ antipatičan bio je Kajfa, veliki svećenik. Bojao se previše božanskog u religiji i kada se pred njima dogodi manifestacija nadnaravnoga, sablažnjavaju se i okreću protiv Boga.”

Kao idući primjer vlč. Jurković naglasio je kako je lijevi razbojnik predstavnik svih onih srdaca koja smatraju da je zadaća religije osloboditi te od križa, od boli, a Krist, kao glavni pokrovitelj te religije mora to učiniti, inače je kriv za tvoju patnju.

“Prema tome, religiju promatraju kao nekakvo osiguravajuće društvo koje će te zaštititi od križa. Ako me Bog oslobodi od križa, povjerovat ću Mu da me ljubi, ako ne, to je dokaz da me ne ljubi i ne zavrjeđuje mi biti Spasiteljem. Lijevi razbojnik takvim načinom razmišljanja postaje čisti primjer neuslišanog molitelja. Nemojmo moliti kao da je Bog aparat za sokove te kad ubacimo novce ih dobijemo. Ne smijemo biti lijevi razbojnici.” 

Kao treći primjer vlč. Jurković spomenuo je svjetinu koja  želi također religiju bez križa.

“No svjetina razumije da bi bez križa Isus spasio sebe, a ne može jer ljubi te želi spasiti narod, tebe i mene.”

Treće vrsta stava prema križu je simpatija, a to je vrhunac ljubavi prema križu. Vlč. Branimir Budinski naglasio je kako većinom žene gaje simpatiju prema križu. 

“Pilatova žena Klaudija u snu je dobila intuiciju da je Isus pravednik i naizvan je to dala do znanja svome mužu Pilatu. Suosjećala je s Isusom. Šimun iz Cirene isprva se opirao križu, no noseći ga, zavolio je križ. Štoviše, ta ljubav donijela je i plod, da su dva njegova sina postala prvi biskupi Crkve. Ljubav nikada ne može ubiti bol, no čini ju podnošljivom i voljenom. Jeruzalemske žene također su požalile Isusa.”

Vlč. Budinski poručio je kako je desni razbojnik, sv. Dizma, i sam proklinjao križ u početku.

Raspelo je jedini način da se postane sličan Bogu.

“Međutim, iskreno se kajući, shvatio je da križ podnosi zasluženo. Moderan čovjek boji se priznati krivnju, desni se razbojnik nije bojao. Simbolizira sve ljude za koje patnja ima smisla, prvo je proklinjao, ali potom je dobio priliku za pokajanje. Budući da je dobio oproštenje, možemo istaknuti kako je raspelo jedini način da se postane sličan Bogu.”

Video pogledajte OVDJE.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja