Kako je vlč. Jurković naglasio u uvodu, svake se godine od 15. studenoga do 15. prosinca obilježava Mjesec borbe protiv svih vrsta ovisnosti, alkoholu, drogi, kockanju…, ali i najnovijim vrstama ovisnosti, primjerice o video igricama, internetu ili pornografiji kojima su snažno zahvaćeni i muškarci i žene i djeca!

Katarina Radat, diplomirana socijalna radnica i terapeutkinja u Klubu liječenih alkoholičara te voditeljica preventivnih programa u Društvu za socijalnu podršku u uvodu je objasnila široki spektar ovisnosti koje su često, na prvi pogled, neprimjetan dio našega života. Kao primjer je navela pušenje, uz koje se često konzumira i alkohol, bez obzira je li to pivo, vino ili žestice, kojima su sve više zahvaćeni mladi.

Svakodnevno konzumiranje alkohola je normalno i uobičajeno već od proslave prvog dječjeg rođendana na kojem je, uz dječju tortu, na stolu i alkohol (!?)

“Bilo bi to možda i normalno – da se kasnije ne javljaju ovisnička ponašanja koje imaju posljedice na osobno zdravlje. Ekscesna ponašanja, primjerice nasilje u braku i obitelji, transferiraju se na društvo i često imaju tragične posljedice, poput teških prometnih nesreća”, podsjetila je Radat.

Što se tiče ovisnosti o novim tehnologijama, pogotovo u vrijeme korone, naglasila je da su problem pojedinci nemaju granice u tome. “Posebno mladi u korištenju novih tehnologija provode jako puno vremena, igrajući igrice ili kockaju online, sa svim mogućim tragičnim posljedicama”, upozorila je Radat. Na pitanje je li pandemija uzrokovala više ovisnosti ili porast alkoholizma, dodala je da je pandemija ostavila trag na svima, posebno u razvoju ovisnosti te da ćemo, kao društvo, posljedice pandemije morati mudro rješavati u sljedećih desetak godina.

Iskustvo liječenog alkoholičara

Željko Kristović, član Kluba liječenih alkoholičara i apstinent punih 26 godina, posvjedočio je o svojoj ovisnosti i prijelomnom trenutku u kojemu je potražio izlaz: “Od viših razreda osnovne škole sudjelovao sam u vikend opijanjima, ali to se pomalo povećavalo. Naše društvo općenito ima jako visok, previsok, prag tolerancije na alkohol. Uvijek se nađe društvo za opijanje, ali nitko si ne želi priznati da je alkoholičar.

Pio sam dosta dugo, ali kad sam prešao granicu i kad mi je pala tolerancija na alkohol, počeli su veliki problemi u obitelji i na poslu…

Tražio sam pomoć, ali si zapravo nisam dokraja priznavao problem, jer nijedan alkoholičar to ne čini. Kad sam počeo proces liječenja, pio sam tablete Esperal nakon kojih se ne može piti alkohol. Ali glavna i najveća potpora tada su mi bili supruga i moja obitelj, pa zato sada imamo gotovo 27 godina novoga, skladnog braka”, naglasio je Željko.

Njegova supruga Snježana dodala da je nije smetalo što je Željka u mladosti veselilo jedno pivo, ali problemi su počeli s dolaskom djece, jer se nije mogao zaustaviti na tom jednom ili dva piva. “Sve što smo činili bilo je kratkog vijeka i uz velike probleme na njegovom poslu. Ali moram naglasiti da se vrijedilo boriti za obitelj. Uz Božju pomoć i naš silan trud gotovo smo uspjeli, iako i danas posjećujemo Klub liječenih alkoholičara”, istaknula je Snježana.

Na pitanje o reakciji drugova u opijanju na Željkovo odustajanje od toga, rekao je da od većine ima barem načelnu potporu, a mnogi sada dolaze i u Klub. Poslodavac mu je pak odluku olakšao premještajem u mjesto u kojemu nitko nije znao da je imao problema.

Važnost obiteljske potpore u procesu liječenja

Snježana je slušateljima poručila da od onih koji se nađu u toj situaciji, uglavnom nitko ne zna što učiniti. “Ali svakako je dobro posjetiti stručnu pomoć, posjetiti bilo koji Klub, jer uvijek se isplati ostati u obitelji i čuvati obitelj na okupu. Mi smo danas najsretniji s djecom i unucima!

Vjera mi je u svoj toj borbi jako puno značila, jer sam se predala Bogu da me vodi.

Katarina Radat govorila je i o važnosti obiteljske potpore u samom tijeku liječenja. “Naime, uvijek je na jednoj strani roditelj koji pije, a na drugoj drugi roditelj s djecom. Kod liječenja je izuzetno bitno da se uključi cijela obitelj, prvenstveno supružnik. Klubovi su produžena ruka liječenja i mjesto na kojemu se, nakon čišćenja od alkohola, uči kako živjeti novi život. Moraju se uvesti novi obrasci ponašanja i u tome je najvažnija potpora obitelji, jer koliko za vrijeme alkoholizma strada onaj koji pije, toliko stradavaju i oni oko njega”, naglasila je Radat.

Željko je spomenuo i svoj odnos s djecom, odnosno kćerima koje su na početku njegova liječenja imale 12 i 7 godina. “Mnogi roditelji nemaju kontakta s djecom, ali mene su moje kćeri podržavale na mom putu, dolazile bi na druženja u organizaciji Kluba, kada smo organizirali čajanke, igranje šaha… Starija kći je za Alkohološki glasnik napisala članak “Moj tata više ne pije!” jer me se više nije sramila. Da nisam tada potražio pomoć, vjerojatno ne bih dočekao unuke koji su mi danas najveća radost!”,

Radat je predstavila i djelovanje KLA (Klubova liječenih alkoholičara) i različita istraživanja o ovisnostima. Ta su istraživanja pokazala da Hrvatska ima jako dobro zakonodavstvo, ali i da se zakoni često zaobilaze.

Mladima je izuzetno lako doći do cigareta ili alkohola. Što se tiče droge, najčešće je korištena marihuana, a ona je definitivno vrata u svijet ovisnosti.

Željko je slušatelje podsjetio da je apstinirao tek pet mjeseci i da je morao na ratište. “Svi su mislili da ću ondje posrnuti, a ja sam na ratištu svakoga dana pio Esperal i nisam se dao jer sam htio dokazati da ja to mogu!”, zaključio je Željko Kristović i preporučio svakome tko se bori s bilo kojom ovisnošću da potraži pomoć i svoju bol podijeli s nekim stručnim.