Sveta Matilda iz Hackeborna, benediktinska monahinja (+ 1298.), bila je pouzdanica velikoga Gospina obećanja, prenose Monfortanci. Pred kraj svojega života, sa strahom misleći na čas u kojemu duša napušta tijelo kako bi ušla u vječnost, svetica je molila Majku Božju da se udostoji biti joj na pomoć u tome svečanom času.

Gospa, koja se već toliko puta ukazala svojoj vjernoj službenici, uslišila joj je molitvu, rekavši joj: Da, sigurno ću učiniti ono što od mene tražiš, kćeri moja, no od tebe tražim da mi svaki dan izmoliš tri Zdravomarije.

Prva Zdravomarija neka bude na čast Boga Oca, koji je po veličajnosti svoje svemoći tolikom časti uzvisio moju dušu tako da sam ja, poslije njega, svemoguća na nebu i na zemlji.

Druga Zdravomarija neka bude na čast Sina Božjega, koji u veličini svoje neistražive mudrosti mene uresi i ispuni tolikim darovima znanja i razumnosti da uživam gledanje Blaženoga Trojstva u većoj mjeri nego svi sveti, te koji me je okružio tolikim sjajem da poput sjajnoga sunca rasvjetljujem čitavo nebo.

Treća neka bude na čast Duha Svetoga, koji je u mene ulio puninu miline svoje ljubavi te me učinio tako dobrom i blagom da sam ja, poslije Boga, najkrotkija i najblaža od svih.

Evo obećanja koje je Djevica povezala s Trima Zdravomarijama: U času smrti ja ću biti uz tebe, utješiti te i od tebe udaljiti svaku đavolsku silu. Ulit ću ti svjetlo vjere i spoznanja kako tvoja vjera ne bi bila kušana neznanjem i pogrješkom. Pomoći ću ti u času tvojega prijelaza, ulijevajući blagost Božje ljubavi u tvoju dušu, da toliko prevlada u tebi tako da se svaka muka i gorčina, po ljubavi, preobraze u najveću milinu. Ova pobožnost, dakle, nije nastala po ljudskoj volji ili djelovanju, nego po izričitoj Marijinoj objavi s tako utješnim obećanjima koje je mogla dati jedino Kraljica Neba. A Gospa uvijek održava riječ koju je dala svojim vjernicima, onima koji primjenjuju trostruki anđeoski pozdrav. Ona dopušta da se osjeti njezina majčinska i nevidljiva prisutnost u času u kojemu se njihova duša predstavlja Bogu.

Moliti pobožnost Triju Zdravomarija jednostavno je. Dovoljno je svakoga jutra i večeri izmoliti tri Zdravomarije prije kojih je potrebno spomenuti se ovih nakana:

Marijo, majko Isusova i moja majko, obrani me od Zloga u životu i na času moje smrti, po moći koju ti je udijelio vječni Otac.

Zdravo, Marijo

Po mudrosti koju ti je udijelio tvoj božanski Sin.

Zdravo, Marijo

Po ljubavi koju ti je udijelio Duh Sveti.

Zdravo, Marijo

O, Majko moja, očuvaj me danas od smrtnoga grijeha.

Ili sljedeću, koju predlaže sv. Alfonzo:

Po svojemu čistom i bezgrješnom začeću, o, Marijo, očisti mi srce i spasi mi dušu.

Ove kratke molitve mogu se moliti jedanput ili poslije svake Zdravomarije.

Crkva je odobrila ovu pobožnost, a mnogi su je sveci rado molili: sveti Ante Padovanski, sveti Alfonzo Marija de Liguori, sveti Župnik Arški, sveta Gemma Galgani i sveti Ivan Bosco.

Pobožnost Triju Zdravomarija nastavlja i u našim danima donositi plodove obraćenja i spasenja svakomu tko je moli s vjerom i ustrajnošću.

Za očuvanje čistoće

Brojni su primjeri koji potvrđuju učinkovitu moć vjerno moljenih Triju Zdravomarija kako bi se živjela čistoća na koju su svi kršćani obvezani, svatko prema svojemu stanju, a još više kako bi se uzdržalo djevičanstvo.

Sveta Gemma Galgani svaku je večer u čast Bezgrješnoga Začeća molila Tri Zdravomarije s rukama ispod koljena. Jednom ju je tako zatekla strina Elisa Galgani te ju upitala: “Gemma, što to radiš? Ne znaš li da ti to šteti želudcu?” Ona joj odgovori: “Tako me je naučila baka.” Još je dodala: “Baka mi je rekla da ako budem tako molila Tri Zdravomarije, Gospa ne će dopustiti nikakav grijeh protiv svete čistoće.”

Je li Gospino obećanje vrijedi za sve?

Netko bi mogao reći da ovo posebno Gospino obećanje je osobno i da se odnosi isključivo na sv. Matildu. Tko tako misli pokazuje da ne poznaje mistiku niti božansku ekonomiju Providnosti. Na primjer kad je Isus umirući sa križa dao Ivanu Mariju za Majku: “Evo ti majke”, nije mislio samo na Ivana nego na cijelo čovječanstvo. U onom trenutku Ivan je predstavljao buduće vjernike koji će prepoznati i primiti Mariju za svoju Majku.

Slično je i sa posebnim Gospinim obećanjem koje je dala sv. Matildi, jer ona uistinu nije imala razloga bojati se za svoje vječno spasenje, nego je obećanje svima upućeno. Uistinu bilo bi apsurdno da je Marija samo Matildi obećala velike milosti koje joj nisu bile toliko potrebne, a zatim bi ih uskratila onima koji su u velikoj potrebi. Tako nema razloga da obećanje Majke Božje upućeno sv. Matildi ne bi vrijedilo za svu njenu djecu koja žele isti sretan kraj .života, a za to ponizno i pobožno mole. Još jedna potvrda toga je i naglo širenje pobožnosti Triju Zdravo Marija u cijelom kršćanskom svijetu čim je ukazanje obećanja sv. Matildi postalo javno poznato. Sav narod Božji je prepoznao legitimitet tog obećanja.

A kao potvrdu svega toga nalazimo u životu časne službenice Božje sestre Marije Villani, dominikanke koja je umrla 1670. Jednoga dan dok je molila Tri Zdravo Marije zaslužila je da sa usana same Gospe čuje ove utješne riječi: “Ne samo da ćeš zadobiti milosti koje tražiš nego ti obećavam da ću u životu i smrti biti tvoje Zaštitnica kao i svih onih koji obavljaju pobožnost Triju Zdravo Marija”.

Odgovor na najčešći prigovor ovoj pobožnosti

Obično oni koji prigovaraju protiv obećanja i prakse pobožnosti Triju Zdravomarija kažu: “Ako ćemo se po molitvi Triju Zdravo Marija spasiti, možemo dakle nastaviti mirno griješiti, jer svejedno ćemo biti spašeni”. Ova primjedba se može odnositi i na pobožnost 9 prvih petaka kao i na pobožnost 5 prvih subota u mjesecu.

Duše koje ispravno shvaćaju vjeru znaju da se nitko ne može spasiti bez slobodnog odgovora na Božju milost koja nas blago i snažno potiče na opsluživanje Božjeg zakona, to jest da činimo dobro, a izbjegavamo zlo kao što to naučava sv. Augustin: “Onaj tko te je stvorio bez tebe, neće te spasiti bez tebe”.

Pobožnost Triju Zdravomarija je sredstvo koje dobrima isprosi potrebne milosti da bi kršćanski živjeli i umrli u prijateljstvu s Bogom, a grešnicima isprosi potrebne milosti za povratak Bogu u iskrenom obraćenju i dobru smrt.

1. Dakle, kršćanin, koji svaki dan moli Tri Zdravomarije želi prije svega isprositi potrebne milosti za živjeti vjerodostojan kršćanski život u skladu s voljom Božjom, ispunjavajući svoje staleške dužnosti ljubeći bližnjega. On se boji grijeha i izbjegava ga, a ako zbog ljudske slabosti i padne u grijeh, pa bio on i teški, odmah osjeti želju da se podigne i sve čini da se vrati u stanje Božje milosti. On će bez sumnje moleći Tri Zdravomarije zadobiti milosti koje je Gospa obećala i bit će spašen.

2. Grešnik koji iz slabosti ponovno pada u grijeh, nakon nekog vremena se podigne te ponovno padne… i ako s čistom nakanom i iskrena srca svakodnevno moli Tri Zdravomarije, prije ili poslije zadobiti će, pa makar to bilo u času smrti, milost potpunog obraćenja, iskrenog pokajanja i spasiti će se.

3. Grešnik koji moli Tri Zdravomarije sa zlom nakanom, to jest sa željom da nastavi griješiti s preuzetošću da će se spasiti iako svjesno griješi jer je Gospa obećala tu milost, zaslužuje kaznu, a ne milosrđe. Takva osoba sigurno neće ustrajati u svakodnevnom moljenju Triju Zdravomarija i neće zadobiti obećane milosti jer Gospa nije dala posebno obećanje da bi zloupotrebljavali Božje milosrđe nego da nam pomogne ustrajati u posvetnoj milosti sve do smrti, da nam pomogne slomiti đavolske okove, te da se obratimo i vratimo u kuću Očevu, da dođemo u vječnu rajsku sreću.

Mišljenje crkve

Pobožnost “Triju Zdravomarija” od tada je prisutna u Crkvi a u prošlom stoljeću doživjela je veliki procvat. Duša tog pokreta bio je kapucin o. Ivan Krstitelj de Blois. Naočigled čudesnog širenja i dobrih plodova postignutih molitvom “Triju Zdravomarija” pokazala je i Crkva svoju naklonost, davši odobrenje povezano sa nekim povlasticama.

Apostolat o. Ivana Krstitelja de Bloisa pohvalio je papa Lav XIII. i dao mu svoj blagoslov, a pokretu podijelio oproste. Također je bio naredio da svećenici sa vjernicima nakon svake sv. mise izmole Tri Zdravomarije. (300 dana oprosta)

Papa Benadikt XV. je “od srca i radosno” ispunio molbu inicijatora pokreta “Tri Zdravomarije”, podigavši apostolskim pismom Bloisovo djelo za širenje “Triju Zdravomarija” u Bratovštinu, s pravom podizanja filijala po cijelomu svijetu, te ju podario oprostima i povlasticama. Također su i brojni kardinali, nadbiskupi i biskupi podupirali ovu pobožnost, uvidjevši njezinu veliku pomoć u vođenju duša.

Tko ljubi Crkvu i s njom osjeća, neće ostati ravnodušan prema njezinom jasnom prosuđivanju. A tko revnuje za duše i ljubi Presvetu Djevicu po toj će pobožnosti vršiti dvije kreposti. Svi mogu doprinijeti širenju pobožnosti “Triju Zdravo Marija”; u prvom redu svećenici, ispovjednici, propovjednici, očevi, majke, odgajatelji, redovnici, redovnice, učitelji i dobri vjernici. Svi mogu djelovati u vlastitoj obitelji, među prijateljima, bolesnicima, u društvima, školama, domovima, bolnicama, radionicama, tvornicama.