Postoji jedna pobožna tradicija kojom se nagrađuje majka svećenika. Naime, na dan svećeničkog ređenja, biskup uljem pomazuje ruke ređenika. Zatim se ređenikove ruke brišu lanenim ručnikom koji se naziva maniturgium.

Ulje koje se koristilo za svećenikove ruke je posvećeno jer ga je najprije blagoslovio biskup na Veliki Četvrtak, stoga se maniturgium ne može baciti u smeće. Iako bi se mogao baciti u košaru za rublje kako bi se kasnije oprao. Ipak su neki svećenici odlučili čuvati ove lanene ručnike kako bi ih dali kao poklon svojoj majci na Mladoj Misi.

Prema dugogodišnjoj tradiciji, majka čuva ovaj ručnik na sigurnom mjestu do svoje smrti. Kada joj se tijelo priprema za ukop, maniturgium se smješta u njene ruke.
Zatim ova pobožna tradicija pripovijeda što se događa kada svećenikova majka dolazi pred rajska vrata.
Kada stigne do rajskih vrata vode je ravno k našem Gospodinu.

Naš Gospodin govori ženi: – „Dao sam ti život, što si ti meni dala?“ Ona mu pruža maniturgium i odgovara: „Dala sam Ti svoga sina za svećenika.“ Nakon toga joj Isus dopušta ulazak u Raj.

Predivna i utješna tradicija kojoj je uvijek dirljivo svjedočiti. Mnogo je suza proliveno dok mladi svećenik predaje ručnik svojoj majci, suza radosnica umjesto suza tuge.

Foto: Dario Zürchauer/Mlada misa

Preuzeto sa stranice Katolička Svjedočanstva