Evanđelje

Čitanje nedjeljnog evanđelja počinje izrazom: “U ono vrijeme”, kako bi se opisao ovaj prizor Isusove kušnje od strane đavla. Kada? U prethodnom poglavlju Isus je upravo bio kršten na rijeci Jordan, iako se Ivan bunio protiv toga. Isus je ipak inzistirao da se s njime postupa kao sa svima ostalima koji traže obnovu svojih odnosa s Bogom. Kad je izašao iz vode, začuo se Glas s neba govoreći: “Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte Ga!” (Mt 3,17). Na tragu Njegove javne solidarnosti s grešnicima i Očevog izraženog zadovoljstva u Njemu, Isusa je Duh Sveti odveo u pustinju da ga đavao iskuša, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Donošenje slobodne odluke o ljubavi prema Bogu dio je onoga što znači biti potpuno čovjek.

Ovo bi bio čudan redoslijed događaja da ne razumijemo da se Isus poistovjetio sa svojom braćom u krštenju, tako se također poistovjećivao s njima suočavajući se s kušnjom svoje ljubavi prema Ocu. Naše prvo čitanje (Pročitaj Post 2,7-9; 3,1-7) prepričava izvorni test čovjeka u Edenskom vrtu. Tamo je “lukava” zmija dovela u pitanje autoritet Božje Riječi. “Je li ti Bog stvarno rekao da ne jedeš ni s jednog drveća u vrtu?” Iznenađeni smo što je Bog uopće dopustio svom neprijatelju da uđe u vrt. Jasno je da je zmija željela smrt ljudi. Lažima (“Nećete sigurno umrijeti”) i iskrivljavanjem istine zavela ih je u grijeh. Zašto bi Bog svom neprijatelju dao ovu priliku?

Sav blef i lukavost napasnika pali su u prah kad je Isus odlučno odbio odvratiti se od služenja Bogu, bez obzira na cijenu. Učinio je svoj prvi, nepovratni korak prema križu.

Ne možemo u potpunosti odgovoriti na to pitanje, ali znamo da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, tako da bi čovjek bio slobodan i morao bi izabrati hoće li voljeti i slušati svog Stvoritelja ili ne. Zmijino je iskušenje prisililo na taj izbor, ali potreba za izborom uvijek je bila Božji plan. Donošenje slobodne odluke o ljubavi prema Bogu dio je onoga što znači biti potpuno čovjek. (Mt 4,1-11)

Muškarac i žena su odabrali loše, ali zmijin izbor da ih iskuša završio je još gore za nju. U sljedećih nekoliko redaka Postanka (ne u današnjem čitanju), nalazimo da će Božja kazna Njegovog neprijatelja doći od iste vrste mesa i krvi koje je on lovio. “Žena i njezino sjeme” jednog će se dana pojaviti na horizontu ljudske povijesti. “On će ti smrskati glavu [smrtonosna rana za zmiju], a ti ćeš mu vrebati petu [bolno, ali ne smrtnosno za čovjeka].” Doći će još jedno vrijeme testiranja čovjeka od strane Božjeg neprijatelja, ali ovaj put, neprijatelj će biti poražen.

Isuse, vodi me putem poslušnosti koji uvijek remeti i pobjeđuje đavla.

Dakle, naš evanđeoski odlomak počinje, “U ovo vrijeme.” Stiglo je vrijeme obračuna. Ovo je bilo Božje vrijeme, a ne đavolje. Duh je bio taj koji je vodio Isusa u ovu bitku. Vidite kako đavao nije u stanju lagati i iskriviti Božju Riječ u ovoj kušnji, iako ne zbog nedostatka pokušaja. Isus se suočio sa svakim napadom navodeći retke Svetoga pisma, prianjajući cijelim srcem uz Božje precizne riječi (kao što Adam i Eva nisu učinili). Četrdeset dana posta pripremilo je Isusa da bude potpuno usredotočen na to da bude Božji Sin na Božji način, kroz pojavu ljudske slabosti i potpune ovisnosti o Ocu. Na kraju je uspio reći đavlu: “Odlazi, sotono!” Sav blef i lukavost napasnika pali su u prah kad je Isus odlučno odbio odvratiti se od služenja Bogu, bez obzira na cijenu. Učinio je svoj prvi, nepovratni korak prema križu.