U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za advent 2018. Ako želite primati cjeloviti tekst razmatranja, prijavite se i tijekom došašća na linku: https://eduhovnevjezbe.hr/vjezbe/10 Autor razmatranja je fra Josip Vlašić.
Poticaj za razmatranje
U Isusu Kristu, Nazarećaninu, rođenu u Betlehemu od Marije, te divne kćeri Izraela, koji je umro na križu, Bog je s neba sišao na zemlju. Bog se utjelovio: „Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu“ (Iv 1,14). U tom Isusu Bog je ispunio sva svoja obećanja dana našim praocima. To je srce naše vjere. Zajedno sa sv. Petrom i mi ispovijedamo svoju vjeru u Isusa: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16). On je došao u punini vremena da oslobodi narod Božji iz ropstva. Ime Isus u hebrejskom znači: „Bog spasava.“ Jednom je Bog čudesno izbavio sinove Izraelove iz egipatskog ropstva, a u Isusu je Bog spasio svoj narod iz ropstva grijeha.
U Nicejsko-carigradskom Vjerovanju tako snažnim riječima ispovijedamo svoju vjeru u Isusa Krista. Sad se posluži tim riječima i sâm ispovjedi svoju vjeru. Možda ove riječi nikad nisi doživio osobno. Možda ti samo prijeđu preko usana bez svijesti o njihovoj dubini. Koliko su se samo naši oci u vjeri morali truditi da bi pronašli ove riječi. I ne samo to! Koliko su se morali boriti da bi vjeru u Isusa sačuvali čistom od svih zabluda i krivovjerja. Sva ta njihova borba i njihov trud, sva njihova molitva i razmatranja sadržani su u Vjerovanju.
Govoriti o Bogu prije Isusova rođenja i nakon njega nije isto. Pavao upravo o tome piše Galaćanima. Upoznali su Isusa i u njemu su upoznali Boga. Tako je i s nama. Stojeći pred tajnom stvorena svijeta i pred otajstvom Božjeg postojanja, dolazimo do granica i svoje vjere i svojih spoznaja. Tek u Isusu i po Isusu možemo ući u šator sastanka s Bogom. Isus nam je objavio Boga. „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30). Više nema zapreke za spoznaju Boga.
Reći ćeš: „Ali Isusa više nema! Kada bi on bio tu, to bi bilo drukčije!“ U pravu si. Isusa više nema u tijelu. Odnosno, nakon uskrsnuća on je prisutan među nama po svom proslavljenom tijelu. Zato ga nakon uskrsnuća učenici nisu prepoznali. U pravu si i kad kažeš da bi bilo drukčije da je on prisutan u tijelu. Njegova tjelesna prisutnost bila bi ograničena na određeni fizički prostor, a sad je sa svojim uskrsnulim, proslavljenim tijelom prisutan na svakom mjestu. A gdje je prisutan? U sakramentima koje je ustanovio, u svojoj riječi i u Crkvi, zajednici onih koji vjeruju. Prisutan je u svakom svom malom bratu (usp. Mt 25). Tu ga na otajstven način, po svojoj vjeri, možeš dotaknuti.
-
Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom: Bog „nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“ (1 Iv 4,10).
-
Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: „u ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu“ (1 Iv 4,9).
-
Riječ je postala tijelom da nam bude uzor svetosti: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene“ (Mt 11,29).
-
Riječ je postala tijelom da postanemo „zajedničari božanske naravi“ (2 Pt 1,4): „Razlog zbog kojega je Riječ postala čovjekom i Sin Božji Sinom čovječjim jest da bi čovjek, ulazeći u zajedništvo s Riječju i primajući tako božansko posinjenje, postao Sinom Božjim“ (Sv. Irenej Lionski).
Molitva
Hvalospjev iz Pavlove Poslanice Efežanima (Ef 1,3–10). Pavao slavi Boga zbog spasenja koje nam je darovano u Gospodinu Isusu Kristu: u Kristu smo zamilovani i blagoslovljeni svakim blagoslovom, u Kristu smo izabrani i određeni za posinstvo, njegovom smo krvlju otkupljeni.
Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu
sve – na nebesima i na zemlji.
Pazinske fratre i njihove duhovne poticaje možete pratiti na internetskoj stranici.