Iako je možda postojala čudesna zvijezda koja je vodila mudrace do Djeteta Isusa, bila je prisutna još jedna zvijezda tog dana, koja nas i danas neprestano vodi k Isusu.

„I ti si obdaren sposobnošću da nad drugima zazoveš Ime Svemogućega i da s njima stvaraš jezik od svjetla, mira i blagoslova“, poručio je fra Ante Vučković u promišljanju na svojim društvenim mrežama koje prenosimo u cijelosti.

Riječi pune ufanje iz Svetog pisma mogu nam biti snažan poticaj usred svakodnevnih izazova na hodočašću nade.

Djelo svetog djetinjstva već 181 godinu potiče mlade i djecu cijelog svijeta da otvore oči svojeg srca i da vide svoje vršnjake u različitim potrebama, pute za njih molitve i učine konkretna djela ljubavi, da na taj način donesu nadu onima koji ju nemaju.

U službi čitanja o spomendanu sv. Bazilija Velikog i sv. Grgura Nazijanskog Crkva stavlja pred nas dirljivu „odu“ pravom prijateljstvu punom međusobnog poštovanja i usmjerenom prema zajedničkom rastu u krepostima koju je napisao sv. Grgur.

„Dopusti Mu da te voli i da ti daruje svijet i Sebe. Dopusti si biti voljen.“ Na svojim društvenim mrežama o. Jakov od Križa podijelio je snažno promišljanje o Božjoj ljubavi, istini na koju se trebamo podsjećati svakoga dana.

"Tajna Božića događa se u povezanosti i upućenosti. U međusobnoj povezanosti znanih i neznanih u dobroti i čežnji, u ljudskosti, te u hodu ususret Djetetu položenom u jasle, ususret Betlehemu. U Betlehemu u čovjekovu srcu, u srcima ljudi s kojima se dijeli život, među njima", piše Stjepan Lice. Njegovo promišljanje prenosimo u nastavku.

Ponekad nam, u našoj gorljivosti za pravdu, opraštanje postaje tek nepoželjna alternativa. Mislimo kako je potrebno vršiti pravednost i gotovo. Zbog takva stava teško prihvaćamo i opraštamo, te nerado ne uspijevamo prihvatiti činjenicu da i drugi mogu biti opravdani. Ima nešto u nama duboko neopraštajuće što nas tjera da u drugima i malu nepravednost vidimo kao neoprostivu.

U svojoj božićnoj i novogodišnjoj čestitci don Antun Nižetić, župnik Pomera i Premanture potaknuo je na pomirenje s Bogom i bližnjima kako bismo mogli biti oslobođeni od dubinske gladi, krivnje i grijeha.

Iz misijske zajednice Moropai početkom nove 1972. godine sluga o. Ante Gabrić napisao je ovo pismo pismo ocu Ciki i njegovim „misionarkama svakog dana“.