"Euharistija koju slavimo i pričest koju primamo su sredstva Božje milosti za nas i našu nutrinu. Primimo sa zahvalnošću tu pomoć, kao i pomoć drugih sakramenata, osobito sakramenta pomirenja. I pazimo da možda i zbog te pomoći ne postanemo licemjerni u odnosu na one koji u tome ne sudjeluju", poručuje apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem.

Sveti Augustin kojeg danas slavimo jedan je od najvećih umova što su ikada živjeli na svijetu. On je živ i danas po svojim djelima, po teološko-filozofskoj misli i promišljanjima.

Danas je blagdan svetog Augustina, sveca koji je živio na prijelazu s 4. na 5. stoljeće. Najpoznatije djelo su mu "Ispovijesti" (Confessiones), duhovno-filozofska autobiografija prepričana u prvome licu. U njoj opisuje svoj grešan život i stranputice, preobraćenje preko sv. Ambrozija, ulazak u duhovnu sferu bitka, i naposljetku, svoje biskupstvo u Hipponu.

Više od 1500 godina Ispovijesti svetog Augustina bile su izvor nadahnuća kršćanima u cijelom svijetu. Ispunjeni bogatim filozofskim, teološkim i psihološkim uvidom, Augustinovi prodorni uvidi u ljudsko stanje i potragu za istinom su bezvremenski. Od mnogih izvanrednih priča i razmišljanja koje je predstavio Augustin, jedan od najnježnijih je njegov portret odnosa sa svetom Monikom, njegovom majkom.

"Kada bismo se kao djeca ozlijedili i povrijedili, kome smo pohrlili? K majci. Kada je rana ljuto zapekla i krv potekla, tko je brisao naše suze? Kada smo bili bolesni, u groznici i mučnini, tko se brinuo za nas, tko je bdio nad nama? Majka. Od koga smo naučili prve molitvice i prvu ljubav prema Bogu? Od majke. O majci su spjevani stihovi, majci su posvećene umjetnine. Današnji čovjek, u svojemu središtu napuknut i natučen, u potrazi je za majkom i pravim majčinstvom", piše isusovac Niko Bilić, profesor na zagrebačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti, na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Neposredno nakon što je ova fotografija nastala, osjećao sam smrtni strah. Danas, na spomen posljednjih vremena, više ne osjećam. Uopće. Posljednjih mjesec dana pitao sam se zašto. Pitao sam se, sve dok nisam naišao na ovu fotografiju. Tada sam postao siguran. Potpuno", svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

"Mladi uz Mariju postaju nada suvremenog svijeta. U njoj vide mogućnost čovjekova vrhunskog ostvarenja. Uz Mariju svaki čovjek ostaje vječno mlad" piše Tomislav Ivančić u knjizi "S Marijom ljubiti do kraja".

Sveta Monika majka je znamenitog kršćanskog teologa Aurelija Augustina, koji je upravo zahvaljujući njoj prihvatio kršćanstvo, postao milanskim biskupom, a kasnije iscrpno opisao njen život i kršćanske vrline u Ispovijestima. Zagovornica je odlutalih od vjere, zaštitnica majki, obitelji i udovica.

Na dan biskupskog posvećenja najdraži mu je dar bio, dar Krašićanaca, umjetnička fotografija V. Horvata: majka Barica s krunicom u ruci, u dubokoj sabranosti moli krunicu za svog sina. Tu fotografiju postavio je nad svojim krevetom. Don Paolo Bertoli za vrijeme biskupskog posvećenja Alojzija Stepinca nije skidao pogleda s te žene koja je cijelo vrijeme klečala, nepomična, s krunicom u ruci.

Svi se nečega bojimo. Srce nam počne jače lupati, razum nema odgovora, očekujemo kaznu, oduzima nam se snaga i gasi se volja za borbom. Strah nas može udaljiti od mnogih blagoslova, i zbog njega činimo mnoge kompromise koji nerijetko vode u grijeh. Sam po sebi strah nije grijeh, međutim navodi nas da bježimo i oduzima nam snagu da se borimo za ono što želimo. Nije nam jasno zašto se neke žene boje miševa kada su veće i jače od njih, niti nam je jasno zašto se muževi boje da će već sutra bankrotirati i da neće moći svojoj obitelji priskrbiti potrebno, a već imaju stalan posao. Zašto se javljaju takvi, ali i mnogi drugi strahovi?