"Često, kad Isus uđe u moju kuću na svetu pričest, uzbudim se što mi dolazi Kralj kraljeva i ljubav mog života. Tada me često srami ili zabrine stanje u kojem se nalazi moja kuća. Kuća mi se brzo zaprlja! Toliko grijeha. Ožiljci i otvorene rane. I ne čistim uvijek svoj nered. Zato prije primanja Isusa molim Njegovu Majku da mi pomogne očistiti kuću. Zgrabi metlu i pomete prašinu. Ne samo da ga ostavlja čistim, već ostavlja i vaze s ružama po cijelom domu. Ponekad sam užasna domaćica. Ne priznajem da je Isus ušao u moju kuću. Možda ću ga pozdraviti, ali brzo se odvratiti ili ću čak zaspati. Jadni Isus. Ali On je navikao da ga se ignorira ili ne primjećuje," stoji u priči o Božjoj kući koju donosimo u nastavku.

"Baš si nesposoban!", "Glup si!", "Ništa od tebe neće biti u životu!" - samo su neke od rečenica koje možemo čuti u svojoj svakodnevici. A još je tužnije kad su upućene djeci, našim najmlađima. Nažalost, nismo naučili ispravno opomenuti nekoga, naš odgoj je malo zakazao na tom polju, jer najčešće opomena ode na osobnu razinu, pomiješamo vrijeđanje i opominjanje.

Nejasnoće i intrige koje okružuju Ivana, velikog propovjednika (njegovo ime znači "zlatnih usta") iz Antiohije, karakteristične su za život svakog velikog čovjeka u glavnom gradu. Doveden u Carigrad nakon desetak godina svećeničke službe u Siriji, Ivan se našao kao nevoljna žrtva carske smicalice koja ga je učinila biskupom u najvećem gradu carstva.

Danas slavimo blagdan svetog Ivana Zlatoustog, gorljivog propovjednika, koji je smatrao da je čitanje i razmatranje Biblije potrebnije ljudima u svijetu, nego monasima, jer oni što su u svijetu svakodnevno bivaju ranjavani i njima je najpotrebniji lijek.

”Jedan poznati pisac rekao je: ‘Čovjeku treba oko dvije godine da nauči govoriti i oko pedeset godina da nauči šutjeti’”, riječi su o šutnji kojima je fra Marin Karačić počeo odgovor na pitanje u rubrici "Pitajte svećenika" Radija Mir Međugorje.

Bliži se jesen a mi - uživamo li u plodovima ili nam je sve gorko, ustajalo, propušteno i manjkavo? Molitvena zajednica Svete Obitelji donosi deset načina za uživanje u plodovima.

"U govoru je važno biti odmjeren. Mrvicu više slušati, nego govoriti. Izreći sebe, ali dati priliku i drugima! Neka nas Duh Sveti vodi u govoru i slušanju, kako bismo revno vršili volju Očevu u cijelome svome životu", piše fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Sveta ispovijed je sakrament po kojem nam Bog preko svećenika oprašta grijehe. Imajmo u vidu da ovaj sakrament nije odlazak psihijatru ili psihologu te da ne spada u pučke pobožnosti. Za svaku ispovijed se treba pripremiti i ona treba biti jasna i konkretna. U ovom sakramentu ispovijedamo samo vlastite grijehe – ne drugih.

U pismu bl. Ivan Merz iznosi svoj apostolski program koji želi ostvarivati u domovini nakon svoga povratka sa studija u Parizu. Pismo je od velike vrijednosti i važnosti jer odaje visoki stupanj svetosti i apostolskog žara bl. Ivana. Uvršteno je u službeni dokument u Poziciju za njegovo proglašenje blaženim, priopćeno je iz Postulature bl. I. Merza.

Na 24. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Ivešića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika u đakovačkoj župi Dobroga Pastira. "U susretu s Isusom otkrivamo Boga koji se do kraja daje: ništa ne zadržava za sebe, ništa ne skriva", poručuje preč. Ivešić.