Ako mi hoćemo znati što je s nama, moramo znati kako je sve počelo. Ako hoćete znati kako jedan brak nije uspio, morate se pitati kako je to počelo. Ali to ide puno dalje, i ako vi hoćete znati išta o sebi samima, morate se pitati kako je to počelo da sam ja došao u svijet. Mi se ne sjećamo svoga početka i nitko od nas ne zna ni kad je začet, ni kad je ušao u svijet, ni kako je to bilo, ni što se dogodilo u svijetu kada smo mi ušli u njega.

Ministranti su tiha i aktivno prisutna vidljiva pomoć svećeniku u njegovoj službi. Oni su uvijek tu da svojom prisutnošću budu pomoć, utjeha, ali i radost i veselje, ne samo svećeniku, već i cijeloj vjerničkoj zajednici. Oni su i zajednica nade jer djeca su budućnost župe i naroda, ali i nade da će uvijek biti onih koji će se odazvati na poziv Gospodina koji zove u sveta duhovna zvanja. Oni su zajednica nade za buduće svećenike, redovnike, redovnice, vjeroučitelje ili pak zauzete vjernike laike u Kristovoj Crkvi.

Svećenik/redovnik koji nije sretan kao svećenik/redovnik trebao bi se zabrinuti. Svećenik/redovnik je pozvan živjeti drugačije poslanje, poslanje dano od Boga. Svećenikova/redovnikova sreća nije poput sreće od ovoga svijeta. Njegova sreća ne proizlazi iz prolazne zabave, osobnih zadovoljstava i hirova. Ona ne proizlazi iz njega samoga. Svećenikova/redovnikova stvarna sreća proizlazi iz činjenja volje Božje, i osjećaja da ga Bog duboko ljubi.

Od čiste i uredne kuće važnije je čisto srce i zato se brojni vjernici mire s Bogom u sakramentu ispovijedi. Koliko često bi se vjernik trebao ispovijedati? Zašto nije dovoljno osobno se pokajati i u osobnom razgovoru s Bogom ispovjediti grijehe, već je potreban sakrament? Što ako na ispovijedi neki grijeh zaboravimo ili se previše sramimo da bismo ga ispovjedili? Na ta i druga pitanja odgovarali su gosti: vlč. Odilon Singbo, don Mihovil Kurkut, SDB, i vlč. Branimir Budinski.

Danas slavimo velikoga karmelskog sveca, ali pomalo zaboravljenog, sv. Ivana od Križa. Vrijeme je za još jedno upoznavanje s mistikom i duhovnim vođom brojnim vjernicima.

Početkom 20. stoljeća, medicina ne prepoznaje alkoholičare kao punopravne pacijente. Gotovo ih nijedna bolnica prihvaća. A kad pate od delirija tremens, stanja zastrašujućeg delirija koje prati apstinencija od alkohola, brzo bivaju prebačeni u psihijatrijski azil. Ne pripadaju među pacijente. Upoznajte sestru Ignatiju Gavin koja je odigrala ključnu ulogu u osnivanju anonimnih alkoholičara.

Nijedna osoba nije dostojna da postane svećenik ili redovnik. Zvanje je uvijek posebna Božja milost i, zbog toga, besplatna. Ako ga On daje, on također dodjeljuje sklonosti koje su dostatne da se može živjeti na dostojan način u tome životnom staležu.

"Život u radosti podrazumijeva da znamo plakati sa zaplakanima, a radovati se s radosnima. Radost života možeš si jedino ti oduzeti, ako zaboraviš kako je Gospodin tvorac istinske sreće i kako će istinska sreća biti jedino u Raju", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Ne znam čega se ljudi boje? Nešto je u njima duboko ranjeno. Prelomljeno. I traži zacjeljenje. A to može dati samo nečija duša", piše Mario Žuvela na svojim društvenim mrežama potičući svakoga da se osloni na sebe samoga i da malo više vjeruje sebi.

Sestre Palić, Mihaela Karla, Kornelija, Djordjija i Elizabeta pjesmom „Marijo, sveta si“ obogatile su svoj album ‘Kraljici Mira’, koji je objavljen u povodu 40 godina Gospinih ukazanja u Međugorju, a izdao ga je Informativni centar Mir Međugorje.