"Ne mogu vam reći koliko je razočaravajuće vidjeti da se u tolikim našim crkvama vjernici ne trude ni pokleknuti ili učiniti bilo kakvu gestu poštovanja prema našem Gospodinu u svetohraništu. Kao da nemaju pojma "Tko" je prisutan u tamo, kao da nemaju pojma o istini Stvarne Prisutnosti", piše vlč. William Casey u svojem razmišljanju o stvarnoj prisutnosti Isusa Krista u euharistiji.
"Preko hodže, gatara, vidovnjaka i tarot majstora do iskustva živoga Boga" bila je tema emisije "Duhovno-duhovite večeri" u kojoj je gostovala Irena Kužnar u utorak, 22. veljače. Emisiju vodi fra Stjepan Brčina iz zagrebačkog samostana na Svetom Duhu.
Petrova stolica jamstvo je jedinstva Crkve. Postoji izreka svetoga Ambrozija, najutjecajnijega zapadnoga oca u četvrtom stoljeću: „Ubi Petrus, ibi Ecclesia – Gdje je Petar ondje je i Crkva, a gdje je Crkva ondje je i vječno spasenje".
"Jer kada te život sa tisućama utega pritisne o tlo, reci sebi samo jednu stvar: Ne odustajem, samo trebam malo vremena. Da se sredim. Da se saberem. Da opet dođem sebi. I krenem ispočetka."
"Previše se brinemo za svoje tijelo, a trebali bismo se više brinuti za svoj duh i dušu koja je besmrtna. Ugledajmo se na svetu Rafku, koja ne samo da se nije bojala za svoje zdravlje i život, nego je molila Isusa da okusi malo njegove patnje i smrtne muke. Tu molitvu joj je Gospodin i uslišao. Strašno je trpjela i bila je nepokretna, eto što ljubav može, kada svoje tijelo ne gledamo kao najveće blago koje treba čuvati pod svaku cijenu, već ga predajemo da se zlopati za Kraljevstvo Božje i gledamo da svoju dušu ne izgubimo", poručio je Pavić.
"Ovdje se govori o tome da mi ne presuđujemo ljudima donoseći takozvanu 'pravomoćnu presudu' našega srca nečijem životu. To bi značilo da ne dajemo nekome šansu za novi početak i mogućnost za obraćenje. Osuditi nekoga znači presuditi nekome, tako da on više nema mogućnosti postati bolja osoba i duhovniji čovjek", poručio je Knezović.
Mi smo najčešće sebični. Želimo iskoristiti svoj život umjesto da ga spasimo. Hoćemo od svog života učiniti užitak i zabavu. Zbog toga se razaramo. Tako su, na primjer, alkohol, cigarete
ili seks užici koji mi škode ako ih uzimam u obliku u kojem me razaraju.
Što je to euharistija? Tako kršćani od drevnih vremena zovu najvažniji obred svoje vjere kojim zajednica i u zajednici pojedinac vjernik sluša riječ Božju, zahvaljuje i blagoslivlja Boga te tim spomen-činom uprisutnjuje Krista i njegovo spasenje u prilikama kruha i vina
U utorak, 22. veljače, peti je dan u Godini priprave za obnovu posvete Božjemu milosrđu i dan kada se sjećamo Velike objave Milosrdnog Isusa sv. Faustini. O njoj sv. Faustina u svom Dnevniku piše: "Uvečer, u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu. Obećavam da duša koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast." (Dn 47-48)
Potpuna predanost Petra Damianija Kristu učinila ga je idealnim za Crkvu kojoj je očajnički potreban reformator i, u Božjoj providnosti, donio je mnoge darove Crkvi u krizi.