Posao nije uvijek jednostavan za obavljanje i često se naši poslovi mogu činiti besmislenim, bez svrhe u našem životu. Zamolimo stoga sv. Josipa za pomoć u savjesnu i brižljivu obavljanju naših dužnosti i poslova.
"Ispovjedio sam se nakon 18 godina" bila je tema emisije "Duhovno-duhovite večeri" u kojoj je gostovao Ivan Bedalovu utorak, 3. svibnja. Emisiju vodi fra Stjepan Brčina iz zagrebačkog samostana na Svetom Duhu.
Kroz stoljeća je krunica bila čudesna molitva o čijoj su djelotvornosti svjedočile brojne milosti, čudesne Božje intervencije, obraćenja i ozdravljenja. Majka Božja, brojni sveci i crkveni oci neprestano su poticali na molitvu krunice. Međutim, u XX. je stoljeću ova molitva na poseban način pokazala svoju moć.
Najpogubnije za čovjeka je brinuti o stvarima na koje ne može utjecati i koje ne može mijenjati. Sama briga ništa ne mijenja, ali molitva itekako mijenja.
Ususret blagdanu sv. Leopolda Bogdana Mandića, donosimo devetnicu koju možete moliti kao pripravu! Ova devetnica može se moliti devet uzastopnih dana, počevši od 3. svibnja ili bilo kojega drugog dana u godini. Moli se s namjerom izražavanja pobožnosti sv. Leopoldu Mandiću za određenu milost od Gospodina po njegovu zagovoru ili kako bismo zahvalili za već primljene milosti.
Katoličko je vjerovanje da obred potvrde u kršćanima usavršuje i dopunjuje unutarnju sličnost s Isusom Kristom koja im je darovana na krštenju, te ih ispunjuju ljubavlju da bi u događajima i ljudima koje susreću mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv.
"Iz povjerenja u Boga nastaje povjerenja u ljude, prirodu, budućnost. Znamo li da nas Bog voli, ne mogu nas ugroziti njegova stvorenja. Znamo li da nam je Bog Otac, tada znamo da nam nitko ne smije biti neprijatelj, odnosno nitko nas ne može pobijediti. Ako smo svjesni da je Stvoritelj svijeta naš najbolji prijatelj, onda nam i njegovo djelo, priroda, postaje prijateljska, nje se ne bojimo, nego je, naprotiv, obrađujemo, ljubimo, oživljavamo", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Ozdraviti molitvom".
Zahvaljujući daru pobožnosti, koji nam Duh Sveti ulijeva kroz molitvu, možemo se sa sigurnošću smatrati ljubljenom djecom Božjom, bez obzira na svoje patnje. A ako smo djeca Božja, onda u našem srcu nema mjesta žalosti i strahu. Budimo istinski pobožni, živeći i radeći za Boga i bližnjega, pa će i naša srca biti ispunjena ljubavlju i radošću.
Da bi primio vječnost u sebe, da bi primio neumornu ljubav i nadu u sebe, moraš primiti Boga. A Bog je ovaj ludi način ljubavi. Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja.