Na 30. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. doc. dr. sc. Josipa Bešnjakovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i profesora na KBF-u u Đakovu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Veliki papa sv. Ivan Pavao II. često je govorio o ljubavi, braku i obitelji, a osobito kroz svoju "teologiju tijela". Donosimo neke od njegovih najljepših misli!

Umjesto iznošenja problema i ispričavanja za grijehe, možda bismo češće trebali veličati Boga, razmišljati o njegovoj ljubavi, slavi, veličini… Božja je blizina i njegova ljubav ono što nas ozdravlja i opravdava.

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

"Imamo zadaću da se, kao i po sv. Pavlu, i po nama 'potpuno razglasi poruka (evanđelja) i da je čuju svi narodi'. Ali tu zadaću, o kojoj osobito progovara baš ovaj mjesec koji se tradicionalno smatra misijskim mjesecom i u ova pretposljednja nedjelja listopada koju obilježavamo kao Svjetski dan misija, moramo uvijek vršiti ponizno. To je ono što nas mora razlikovati od drugih i njihovih ponuda", poručuje riječki nadbiskup Mate Uzinić u promišljanju nad nedjeljnim evanđeljem.

Povodom spomendana sv. Ivana Pavla II. donosimo deset činjenica koje mogu poslužiti kao vjeran dokaz i potvrda njegove veličine i svetosti.

Vršenje vladarskog poziva shvaćao je kao misiju kojom ga je Bog obdario i trudio se vršiti Božju volju u ljubavi i brizi za dobrobit povjerenih mu narodå. Neki su njegovo uporno zalaganje za mir opisali kao državničku mlakost. Karlo je jedini od svjetskih vladara dao potporu papi Benediktu XV. u njegovim naporima za mir tijekom Prvoga svjetskog rata. Jednom je napisao: 'Svo moje zalaganje uvijek je, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način.'

Donosimo prikaz općeg ispita savjesti onako kako ga je zamislio sv. Ignacije. Dobro ga je upamtiti u cijelosti ili barem glavne riječi.

Kada nam Bog daje depresije, tjeskobe, muke, kada dopušta da uđemo u strah, onda je to samo zato da bismo naučili oslanjati se na njega i znati da smo njegovi prinčevi i princeze, da smo Božja djeca, Božji miljenici, da Bog nad nama bdije i da je poslao svoga Sina da otjera od nas svaku silu straha ugroženosti.

"Okuplja oko sebe skupinu trećoredica koje izlaze na ulice i pronalaze siromašne djevojke te ih poučavaju o životu u vjeri. Glas o njezinom apostolatu se širi i dopire do samoga pape. I u drugim gradovima u Italiji traže da svetica proširi svoje djelo koje Anđela stavlja pod zaštitu sv. Uršule. Iz ovoga pokreta, nakon smrti Anđele Merici, nastat će red sestara uršulinki", piše tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić.