U emisiji Pod križem vlč. Hrvoje Zovko govorio je o tome kako živjeti došašće sa svetim Josipom. Razmatrao je važnost međuljudskih odnosa, ističući da naš život nije izoliran, već isprepleten s drugima. Kroz primjer svetog Josipa, koji je bio pravedan i molio, pozvao je na prakticiranje normalnosti vjere – činjenje onoga što je u ljudskoj moći i otvaranje Božjoj milosti.

Kako bi probudili nadu u srcima mladih, nahranili je riječju Božjom i potaknuli mlade da uistinu budu znak nade, svjetlo svijeta i sol zemlje, u suradnji s bogoslovima Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije izradio je knjižicu hoda kroz došašće „Povratak adventu, povratak nade“.

Odgovarajući talijanskoj baki zabrinutoj što jedno od njezine unučadi nije kršteno, papa Franjo kaže da je „besplatna ljubav uvjerljivija od mnogih riječi“.

„Crkva nas podsjeća na realnost Božjeg suda, na Gospodnje riječi da će doći kao kradljivac i da nećeš znati časa kad će doći. Dopuštaš li Gospodinu da te odgaja, dopuštaš li mu da te mijenja? Jesi li spreman otvoriti mu vrata na kojima stoji i kuca? “, pita u ispitu savjesti o. Jakov Milić, bosonogi karmelićanin.

Ovi bračni parovi živjeli su kreposnim načinom života, bili su posvećeni hodu u vjeri kroz svoj bračni život te će jednog dana biti priznati kao sveci u Katoličkoj Crkvi.

Iz riznice crkvenog naučiteljstva donosimo promišljanje sv. Lovre Brindisijskoga o Kristovom drugom dolasku.

„Povijest ne čine nasilnici, prepotentni, oholi, Bog sve ostavlja slobodnima i nikada nas ne prestaje voljeti“, poručio je papa Franjo u homiliji na svetkovinu Krista Kralja i u prigodi Svjetskoga dana mladih, potičući mlade da ne razmišljaju po logici svijeta nego prema Kristovoj istini.

Nisam imao viđenja poput apostola Pavla i tolikih prijatelja Božjih, svetih mistika, koji su trajno živjeli s Bogom i imali viđenja. Nisam od tih; nisam ja toga dostojan. A, zapravo, meni čudesna ukazanja i ne trebaju. Ipak mi se Bog ukazao. Ne jednom, nego to čini svakoga dana.

U moru važnih pitanja i nedefiniranih odgovora, najvažnije je poraditi na konkretnom odgovoru na pitanje čovjeka, bližnjeg, brata. Već od Postanka, sam Bog s puno brige pita čovjeka: Gdje ti je brat? Otad to pitanje odjekuje do danas, do nas.

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.