Praksa Katoličke Crkve da čuva relikvije svetih kršćana nakon što umru ima dugu povijest, koja datira barem iz 2. stoljeća, ako ne i ranije. Uz to, postojala je stoljećima duga tradicija čuvanja srca papa, donosi ChurchPop.

U crkvi sv. Vinka i Anastazija u Rimu nalaze se balzamirana srca njih 25, od Siksta V. (1585. – 1590.) do Lava XIII. (1878. – 1903.).

Iako čine zanimljive relikvije, niti jedan od papa u to vrijeme nije kanoniziran (nekolicina ih je blaženika ili slugu Božjih).

Kako su srca završila ondje?

Tijekom 16. i 19. stoljeća, bio je običaj ukloniti srce i okolno tkivo s preminule osobe kako bi se spriječilo raspadanje tijela dok se pripremao pogreb.

crkva sv. Vinka i Anastazija / Foto: Wikipedia

Umjesto da bace srca ili ih pokopaju s osobom, ljudi su odlučili balzamirati papina srca i pohraniti ih u ovu crkvu, pa se tako razvio običaj. Stoljećima sve do 1820. godine, samo nekoliko desetljeća prije prestanka te prakse, ova crkva je imala nadimak “Papinska župa”. Nije jasno zašto je ta praksa prestala početkom 20. stoljeća.

Tu je i velika zbirka ex voto uglavnom metalnih ukrasa s prikazom Presvetog Srca Isusova. Katolici su ih godinama ostavljali u znak zahvalnosti za uslišane molitve.

Iako je sveti Ivan Pavao II. dao crkvu na korištenje Bugarskoj pravoslavnoj Crkvi 2002. godine, papina srca ostala su u njoj do danas.